Komandant Mark, Blaf i Žalosna sova…

Novica Savić

Autor:

Novinar RTS-a, šef dopisništva u Požarevcu. Autor brojnih Tv reportaža, dokumentarnih filmova i emisija. Dobitnik velikog broja nagrada. Predaje TV reportažu u školi novinarstva UNS-a.

Nezavisnost. Tu reč kroz istoriju najčešće su pominjali i za njom čeznuli oni koji je nisu imali. Indijci dok su se oslobađali Imperije u kojoj "sunce nikad ne zalazi", Amerikanci su joj posvetili i Deklaraciju kad su Komandant Mark, Blaf i Žalosna Sova, sa sve Flokom, najurili Engleze preko Velike bare, razne egzotične pacifičke državice koje su skidale jaram zapadnih imperijalista i eksploatatora ..... Kod nas je nekako na mala vrata u rečnik uvedena posle petooktobarske revolucije. A onda se primila, dobila oreol uzvišenosti, aksioma, nečega u šta se ne sumnja već se samo prihvata i podrazumeva.


Odakle baš ta reč da dobije takvo magično svojstvo ? Ko joj ga je dao ? I ko je najviše spominje i dan danas ?  Za razliku od primera navedenih na početku teksta, srpska "nezavisnost" nije namenjena celom narodu, već pojedincima i manjim grupacijama. Za nju se hvataju i najčešće je potežu određeni pripadnici novinarskog esnafa, kad hoće da dokažu svoju ekskluzivnost. "Nezavisnost" je tako postala em magična reč, em alibi za sve: “Znaš, ovo mora da je istina, čim je to objavio nezavisni sajt ili novinar”.  Pored nezavisnih svi ostali su, naravno, morali postati zavisni. Tako su, recimo, svi mediji koji dobijaju novac za finansiranje iz domaćih izvora zavisni, za razliku od onih kojima prinadležnosti stižu iz inostranstva, jer oni su - nezavisni. I kad neko malo čačne u tu i takvu nezavisnost , kao što je to nedavno uradio ugledni domaći list, na njega i njegovu urednicu skoči i ala i vrana, nezavisna dabome, sve se upirući da dokaže kako domaće pare stvaraju zavisnost a strane te čine nezavisnim, maltene slobodnim da radiš šta hoćeš. Ne daj bože da im neko spočita da to baš i nije preterano logično, jer, pare su, valjda, pare, u krajnjoj liniji svi od njih zavisimo. Al, đavola, ne daju se oni. Odmah "zavisnima" spočitaju da ih plaća vlast ili država. Njihova, dabome. Nije to isto kao kad plaća neko iz tuđe države. To je neka druga, demokratska, njeni evri i dolari ne stvaraju zavisnost, štaviše sire  ti vidike, oslobađaju svih stega.


E, sad što su se pojedini “nezavisni” od te nezavisnosti okoristili, šta ćeš, takva je ta strana nezavisnosti. Ova naša, domaća zavisnost, nas "zavisne" ne brenuje, jedva i za leba daje. Dobro, da ne sitničarimo. Ja im, recimo, verujem da su slobodni i nezavisni. Mada, nešto me pomalo muči.


Ako je to sve tako kako "nezavisni" kažu, zašto ih onda zasvrbi kad im se ta računovodstvena stavka pomene ? I, pitam se onda, zar ne bi trebalo time da se ponose ?  Mislim, tom nezavisnošću. Kao Indijci ili Papuanci. Zaboga, budite srećni, vi ste nezavisni ! Izbegli ste hudoj sudbini zavisnosti poput nas, većine. Mi smo tu gde smo ali zašto vi kao Blaf i Žalosna Sova stalno potežete nezavisnost, ako je imate ?

0 komentar(a)

Vaš komentar

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su osnačena *

To Top