Danas slavimo Vidovdan, verski i državni praznik

Braničevo

Društvo

Danas slavimo Vidovdan, verski i državni praznik

Foto: Arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 28. juna obeležavaju jedan od najvećih srpskih praznika – Vidovdan.

Vidovdan je verski i državni praznik koji se obeležava radno, a u spomen na značajne istorijske događaje. Kosovska bitka bila je na 28. juna 1389. godine. Na Vidovdan 1919. potpisan je i Versajski sporazum kojim je okončan Prvi svetski rat. 
Na ovaj praznik 1921. godine kralj Aleksandar Prvi Karađorđević doneo je Vidovdanski ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Takođe na današnji dan 1948. godine doneta je Rezolucija Informbiroa kojom se Titova Jugoslavija razišla sa Staljinovim Sovjetskim savezom.
U crkvenom kalendaru Vidovdan je ustanovljen kao sećanje na pogibiju Kneza Lazara i kosovskih junaka i vremenom je ujedno postao i datum kada se odaje počast svim stradalima u ratovima uopšte.
Vidovdan je zapravo, u našem verovanju i tradiciji pre svega dan žalosti, praznik obeležen crvenim slovom što znači da se toga dana ne rade nikakvi veći poslovi, ali se takođe treba uzdržati i od bilo kakvog veselja.


                     O poreklu praznika
Postoji više teorija o poreklu naziva praznika. Prema jednoj, ovaj praznik je nastavak svetkovanja Svetovida, božanstva starih Slovena, koji je bio patron obilja, ali i rata i kako se veruje, možda i vrhovni bog kod Srba pre nego što su preuzeli hriščanstvo. 
Po drugoj teoriji, naziv potiče od kulta ranohrišanskog sveca, Svetog Vida, koji su doneli nemački rudari, Sasi.

Vid je smatran vrhovnim božanstvom – “Bogom nad bogovima” a svi drugi bogovi tek polubogovima. Među Srbima i svim Slovenima verovalo se da je Vid svevideće božanstvo, pa se Vidovdan smatra i praznikom za oči, odnosno praznikom koji “otvara oči”.
 

                   Običaji i verovanja
Devojke bi trebalo da uberu vidovu travu i da je sa malo soli i parčetom hleba stave pod jastuk. Zatim bi trebalo, pre nego što legnu da spavaju da izgovore: “Vide, Vide! Tako ti soli i hleba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen, dovedi ga na san”. Prema verovanju devojka će te noći sanjati svog budućeg.
Vidovdan važi i kao dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka, vidovčica. Tako devojke često prizivaju vrhovno božanstvo – svetog Vida.
Na Vidovdan se, prema knjigama i verovanjima ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu, da se grožđe ne sasuši i otpadne.

To Top