Dragan Kecman, sinonim umetničkog stvaralaštva u Kučevu (FOTO)

Kučevo

Kultura

Dragan Kecman, sinonim umetničkog stvaralaštva u Kučevu (FOTO)

Foto: Z.Zabukovec/S.Kecman/Arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

„ Druželjubiv, a nekako povučen, sa manirima, a tako svoj, rečit, ali ćutljiv, a dela i danas govore impresivnije nego što je mogao i da zamisli“. Ovako se u Kučevu danas najčešće može čuti o Draganu Kecmanu, slikaru koji je stvarao pokraj Homolja, u dolini reke Pek.

Dragan Kecman rođen je 1956. godine u Kučevu. Jedan je od dvojice sinova Ane i Mirka Kecman. Zavšio je osnovnu školu „Ugrin Branković“ u Kučevu, a potom gimnaziju. Kasnije je otišao u Beograd gde je pohađao Višu pedagošku školu, likovni smer.

Još tokom školskih dana ovaj istaknuti Kučevljanin pokazivao je sklonost i talenat ka slikarstvu, a nadrealni momenat na njegovim prvim delima, iako ga je ubzo napustio, bio je inspirisan slikama jednog od najznačajnijih slikara 20. veka, Salvadora Dalija. Međutim, njegov uzor bio je profesor koji mu je predavao likovno u školi, a sa kojim je imao i jednu od svojih prvih izložbi.

Nakon završene više škole i povratka iz Beograda, Kecman dobija svoj prvi posao. Gotovo više od 10 godina, poput svog stvaralačkog uzora, predavao je likovnu kulturu u  školama u Kučevu i Turiji.

Dragan Kecman u mladosti

Iako okupiran radom u školi i stvaranjem u slobodno vreme, društveni život nije ostavljao po strani, baš naprotiv. Njegov atelje bio je poput usputne stanice, svim poznanicima koji su prilikom izlaska u grad  svraćali, kako bi ga pozdravili i popričali s njim.

Upravo tu, iako ju je poznavao iz školskih dana, bolje upoznaje svoju buduću suprugu Stanu, tri godine stariju devojku koja se nakon završenih studija medicine vratila u rodni kraj, kako bi stažirala u Domu zdravlja.

“Uvek mi je bio zanimljiv, ali kao slikar, kao neko ko je drugačiji od ostalih i po tome kakav je čovek bio i čime se bavio. Bio je jako galantan, nesvakidašnje talentovan i dobar”, započinje priču njegova supruga Stana, sa kojom se oženio 1986. godine, a dve godine nakon toga dobili su ćerku Anu.

Nakon više od decenije rada u prosveti, odlučio je da se u potpunosti posveti slikarstvu i to u periodu lošeg stanja u državi, početkom 90- tih godina, uprkos negodovanju svoje supruge, a zatim je slikarsku radionicu registrovao kao svoju firmu.

Pored slikarstva bavio se crtežom, ilustracijom, a njegova grafička, dizajnerska i ostala umetnička rešenja, dugo su bila deo programa Centra za kulturu u Kučevu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja za stvaralaštvo, osnivač je manifestacije “Braničevska paleta”, koja je ove godine proslavila jubilarnih 20 godina održavanja. Tematika njegovih dela često je bila posvećena smotri narodnog stavaralaštva “Homoljski motivi”, a privrženost rodnom kraju jasno je isticao kako pejzažima netaknute prirode Homolja, tako i marljivim i posvećenim doprinosom što boljoj realizaciji nadaleko poznate turističko – kulturne manifestacije.

Za svoj privržen rad na unapređenju kulturnog sadržaja ovog mesta, od grada je dobio prostor u sklopu Centra za kulturu koji je mogao da koristi kao svoj atelje. Ali, zbog neadekvatnih uslova, odlučio je da iznajmi atelje koji se nalazio u blizini, gde je do kraja svog života stvarao. Mnogo je ljudi tuda prošlo, mnogo se priča tu ispičalo, a nebrojeno dece je upravo tu, pokraj “maestro”, kako ga je prema rečima njegove supruge oslovljavalo lokalno stanovništvo, načinilo svoje prve slikarske poteze.

“Nikada nije znao da kaže koliko je slika napravio, on je bio umetnik u pravom smislu te reči, nije vodio evidencije, uvek je imao nekoliko slika na kojima je uporedo radio. Često mi je govorio i pre nego što se razboleo, da nema vremena i nema dovoljno slika, a znao je i više od 16 sati da bude u ateljeu. Njemu se tamo odvijao život, to je bio njegov svet. Svaki posao koji bi ga odvukao od slikanja, smatrao bi gubljenjem vremena. Ta vrsta posvećenosti je nešto što nikada i nigde više nisam videla”,objašnjava Stana i dodaje da Draganu novac nije ništa značio. Iako su se, prema njenim rečima, slike dobro prodavale, u početku mu je sam čin prodaje teško padao, a usled neprijatnosti koju bi osećao često bi ih potencijalnom kupcu poklanjao.

 

Neke od Kecmanovih slika

Izlagao je svuda, kako samostalno, tako i u grupi. Uspešna izložba u Italiji sa koje se vratio oduševljen, otvorila je mnoga vrata, ali se ispostavilo da je bila poslednja. Baš kada je dostigao stvaralačku zrelost, tehnički usavršio svoj rad, kada je, kako kaže njegova supruga, mogao najviše da pruži,  dijagnostikovana mu je teška bolest.

Katalozi određenih izložbi

Umro je u ponoć, 8.avgusta.2008.godine u 52. godini,  usled karcinoma usne duplje. Dve godine intenzivno se mučio sa ovom opakom bolešću koja mu je onemogućila normalno funkiconisanje, otežala govor i ishranu, ali ne i omela u stvaranju niti odvukla od štafelaja i radnog kombinezona.

Koliko su boje, štafelaj, umetnički nagon bili sastavni deo života ove značajne ličnosti Kučeva, za portal E-Braničevo objašnjava i Zlatan Zabukovec, Kecmanov prijatelj iz detinjstva i glavni inicijator da se dela i rad sugrađanina ne zaborave.

“Kada pomislim na Dragana Kecmana setim se kako smo sedeli u njegovom ateljeu. Tu smo proveli veliki deo života, on je tu stvarao, tu smo razgovarali, bio je vrstan umetnik, dobar čovek i svima je pomagao. Osetio sam potrebu i obavezu da njegov lik i dela sačuvam od zaborava, kako bi nove generacije znale ko je stvarao u tako maloj sredini”, priča Zabukovec.

 

Dragan Kecman (levo) i Zlatan Zabukovec (desno)

Godine 2019. plato ispred ateljea na trgu Veljka Dugoševića dobija ime Dragan Kecman, a već naredne godine i  Centar za kulturu, Kučevo. Istrajnost njegovog prijatelja i nekadašnjeg komšije iz zgrade tu ne prestaje, pa se tako otvara i Zavičajna galerija pokraj mesta gde je Kecman stvarao,  u kojoj danas ima više od 20 slika.

Centar za kulturu “Dragan Kecman” u Kučevu

Danas se njegove slike nalaze u galerijama i privatnim kolekcijama širom sveta, a meštani Kučeva se mogu pohvaliti da je njihov sugrađanin, uprkos prerano prekinutom životu,  postigao  dovoljno za večno sećanje i nezaborav. 

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “ Kultura sećanja u funkciji očuvanja identiteta Kučeva” koji sufinansira Opština Kučevo po osnovu Konkursa za sufininansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Kučevo u 2022. godini.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top