Dušan Petrović - šah kao način života i vaspitanja

Požarevac

Društvo

Dušan Petrović - šah kao način života i vaspitanja

Foto: E.B.

How Good Of A Friend Are You Really?

Da bi bio majstor šaha, moraš da misliš bar pet koraka unapred i da uvek imaš dobru strategiju. Da ovakva znanja mogu biti korisna i u pravom životu zna jedanaestogodišnji Dušan Petrović, učenik OŠ „Sveti Sava“ u Požarevcu, koji je tajne šaha počeo da otkriva već sa četiri godine.

Šah je za njega pre svega igra i zabava.

„Zabavno mi je da se borim na šahovskoj tabli protiv drugih razmišljajući. Od malena sam krenuo da igram i zavoleo sam. A najbolje je kada se osvoji nešto, onda se isplati sve“, objašnjava Dušan svestan da je za druge šah ozbiljan posao i dodaje:

„Zabavno je analizirati šta će protivnik da odigra, da predvidim njegove poteze, donesem odluku koji ću potez da povučem, da li ima neka kombinacija da uzmem figuru, odigram dobro i uvedem ga u završnicu“.

 

Dušan Petrović sa najnovijim peharom

Kad god je u mogućnosti da bira, igra kao „beli“, jer on uvek otvara. U tom slučaju gotovo uvek igra aktivan napad, a omiljena strategija mu je „damin gambit“.

Kada mora da igra sa crnim figurama bira da igra „sicilijansku odbranu“, jer daje velike mogućnosti i za napad, iako je uvek u podređenom položaju. Otežavajuća okolnost je što „sicilijanka“ ima mnogo varijanti i ako se ne odigra precizno, veoma brzo može da dođe u situaciju da izgubi. U isto vreme, pravim znalcima, pruža mogućnost da veoma brzo okrenu igru i pređu u napad.

Dušanu je odavno svejedno koje su boje njegove figure, sve dok može da pokrene napad.

„Volim napadačke strategije, odbrana mi nije draga, protivnik me u odbrani pritiska, a ja mnogo više volim da napadam. Za mene je to bolja igra, zanimljlivija i imam mnogo više šanse da pobedim. Volim da pobeđujem i da igram zanimljive partije“, samouveren je Dušan.

Počeci

Dušan Petrović, šah trenira od svoje četvrte godine kada je u vrtiću osnovana sekcija šaha. U ovu bezazlenu i potpuno prirodnu igru, kako je njemu izgledala na početku, uveo ga je otac Zlatko.

„Igrali smo se na podu sa lego kockicama i svim ostalim čudesima i nisam znao sa čime više da se igramo. Našao sam svoj stari drveni šah iz vremena kada sam ja bio u tom uzrastu i onda poređamo figure i pitam ga hoće li da mu pokažem jednu novu igricu. To sam mu objasnio ovako: šahovska tabla je bojno polje. Ovo su dva kralja, dva cara, dvojica vojskovođa. Njihove dame su kraljice. Ovo je pešadija, konjica. Na bojnom polju pobeđuje onaj koji zarobi protivničkog kralja“, oživeo je učesnike Zlatko Petrović objašnjavajući  sinu.

 

Dušan Petrović svakodnevnno je za šahovskom tablom

Nakon deset minuta Dušan je već naučio gde stoje i kako se kreću figure i bio je spreman da krene u boj.

Sa šest godina već je postao član požarevačkog šahovskog kluba.

Ukućani smatraju da je delom uticala i genetika, jer su svi muški članovi porodice  Petrović, tri generacije unazad bili odllični u šahu i voleli su da ga igraju. Tako ni Dušanu nije bilo neophodno nametati ovu igru.

„Ja sam ga trenirao do šeste godine i onda sam video da mu jednostavno treba više. Kad ide u klub na trening, ide trčeći, ja maltene moram da trčim za njim  da ga stignem, koliko on to voli“, pokušao je Zlatko da nam prenese posvećenost svog sina.

Pobeda

Dušan je nedavno osvojio prvo mesto na kadetskom prvenstvu centralne Srbije za 11 i 12 godina i time se treći put plasirao na državno. Ovog puta prošao je bez poraza, sa sedam pobeda i dva remija.

U šahu možeš da taktiziraš, ali to može i da ti se obije o glavu, ako nemaš dovoljno iskustva. Bezbedan si samo uz dobru strategiju, umeće, talenat i znanje. Sa tim Dušan pobeđuje i više rangirane igrače od sebe, starije ili majstorske kandidate.

Dušan Petrović na proglašenju pobednika kadetskog prvenstva Centralne Srbije

„On je igrao opušteno i kada je prošlo šest kola, već vidiš realne šanse da bude prvi. Onda je on pokazao svoju snagu, jer je morao da pobedi sve u poslednja tri kola, jer znaš da će da pobede i oni“, još uvek je ushićen Dušanov otac.

Iako je njegov poslednji protivnik bio majstorski kandidat, Dušan je mogao da ga dobije u tri poteza, ali zbog svojih malih godina i reputacije protivnika, ovoga puta je odlučio da ponudi remi i opet pobedio.

„Ja sam bio poziciono bolji, ali u partiji smo bili u sličnoj poziciji. Imao sam dosta prednosti i da ne bih rizikovao, moglo je da bude tu svašta, ponudio sam mu remi i on je prihvatio. Ako igramo protiv jačeg igrača, rizično je da idemo na pobedu, ali može. Ako izgubim, bilo bi mi krivo i zato je za mene u tom trenutku bio bolji remi. Igramo da dobijemo sve, ali sa što manje rizika“, očigledna je stabilna strategija iskusnog igrača sa samo jedanaest godina, koja će mu sigurno dobro doći i u životu.

I u pobedi, dobri šahisti poput Dušana rade analizu partije, kako bi uklonili što više grešaka do sledećeg takmičenja, jer ovde ne važi da ako si pobednik - ne grešiš. A takve greške, sledeći put mogu skupo da koštaju.

Najduža partija

Dušan je najdužu partiju igrao pre dve godine na državnom prvenstvu, kada je trajala tri i po sata, što je znatno teže zbog većeg zamaranja. Međutim, Dušanova nadmoć baš tada dolazi do izražaja.

„Kad igra na 5 minuta, onda zna da previdi poteze još uvek, manje iskustva ima tu. A već kad igra partije od sat do tri, onda se bolje koncentriše, bolje isprati, nema previda. I može da se nosi sa svima. Skoro je remizirao sa fidemajstorom – Ljubišom Rajkovićem, koji je prvi fide majstor na teritoriji Braničevskog okruga u istoriji. Sad ima 74 godine i još igra za seniorsku ekipu“, ponosan je Zlatko.

 

Dušan Petrović na prijemu za mlade šahiste kod predsednika Republike Srbije

Ciljevi

Iako se to ne vidi na prvi pogled, šah je vrlo skup sport, posebno na međunarodnom nivou i kada si maloletan. Takmičarima jeste dovoljna tabla i figure, ali ako se važno takmičenje nalazi na drugom kraju sveta, treba pokriti troškove puta i hotela za nekoliko dana, za takmičara i pratioca.

Uprkos tome, Dušan Petrović želi da postane bar fide majstor ili prvi internacionalni majstor iz Braničevskog okruga i za to ima jasan plan.

„Meni je cilj da nastavim da treniram i da što više krenem napred, da napredujem u budućnosti, da uđem u prva tri na državnom.“

To nisu samo želje. Na svojim planovima Dušan već uveliko radi. Sa trenerom dva puta nedeljno, a sam svakodnevno vežba završnice, jer tu vidi prostor za unapređenje.

Ono što je naučio kroz šah, uveliko mu koristi i u školi, posebno u matematici. Kako i sam kaže, to mu je najlakše, jer primenjuje bar polovinu naučenog u šahu.

Pored šaha i škole, stiže da trenira i fudbal, i to mu vrlo dobro ide. Tako da se uporedo razvija i fizički i mentalno.

U tome mu sigurno pomaže i što su mobilni telefoni zabranjeni na turnirima, jer se smatraju „ubicom šahista“. A to je sigurno pomoglo da bude uspešan u dva potpuno različita sporta i odličan učenik. I ne nedostaje mu.

Sledeće godine, kada bude bio među starijima u svojoj grupi, moći će još jednom da se dokaže, pa se nadamo da finansije neće sprečiti, možda budućeg velemajstora iz Srbije.

Ovaj tekst deo je serijala „Sistem vrednosti“ koji podržava kompanija „Market parket“ iz Požarevca.

To Top