E-INTERVJU: Iskra Maksimović, zaljubljenik u prirodu, Dunav, Golubačku tvrđavu

Golubac

Društvo

E-INTERVJU: Iskra Maksimović, zaljubljenik u prirodu, Dunav, Golubačku tvrđavu

Foto: Tvrđava Golubački grad, TOGP

How Good Of A Friend Are You Really?

Iako je odrasla u Beogradu, zbog angažovanja oko tvrđave i u razvoju turizma u golubačkoj opštini, mnogi Iskru Maksimović smatraju pravom Golupčankom.

Iskra Maksimović, direktorka Društva „Tvrđava Golubački grad“ d.o.o,  od samog početka upravljala je impelementacijom projekta „Revitalizacija golubačke tvrđave”. Veliko iskustvo u oblasti obrazovanja i turizma, kao i dugogodišnji rad na projektima, utkala je u rekonstrukciju „Golubačkog grada“.

Kao priznanje za svoj rad od Turističke organizacija Srbije prošle godine dobila je nagradu „Turistički cvet“ za doprinos unapređenju turizma i podizanju kvaliteta turističkih usluga. Upravo to je bio povod za razgovor sa Iskrom Maksimović.

Kakve je utiske na Vas ostavljao ovaj srednjovekovni biser još u vreme kada niste ni sanjali da ćete baš Vi biti zaduženi za njegovu obnovu?

Moj susret sa Golupcem desio se davne 1979. godine, kada je moj otac sazidao vikendicu u Golupcu. Tačnije, nemam nikakvih rodbinskih ili porodičnih korena ili veza  sa Golupcem (sem ujaka koji je  takođe ovde sazidao kuću), već sam  Golubac upoznala i zavolela zbog lepote ovog prostora, prirode, ambijenta i naravno, najviše zbog Dunava i njegove lepote. Tvrđava je bila i ostala  deo te ljubavi prema Golupcu. Za tu moju ljubav najzaslužniji je moj otac koji je bio najveći zaljubljenik Golupca i Dunava i koji je ovde proveo, kako je on govorio, najlepših dvadeset godina svog života.

Nisam nikada pomišljala da ću biti profesionalno uključena u neku aktivnost vezanu za tvrđavu ili uopšte za Golubac. Moj profesionalni rad  se odvijao u nekim potpuno drugim oblastima i do 2014. godine ostvarivao se u celini van Golupca, bio je baziran u Beogradu i vezan za Srbiju i Evropu. Do 2010. godine moje interesovanje za tvrđavu u Golupcu je bilo više turističko, kulturološko i civilizacijsko, bez ikakvih ideja o rekonstrukciji ili o njenom obnavljanju. I sve se to promenilo 2010. godine posle prve Međunarodne konferencije o dunavskoj strategiji, koja je održana u Ulmu i kada je praktično nastala ideja o ovakvoj rekonstrukciji, koja se i desila u periodu od 2014. do 2019. godine. To je bio početak mog bavljenja rekonstrukcijom golubačke tvrđave.

Radovi na tvrđavi trajali su od 2014. do 2019. godine

Planirano je bilo da radovi budu završeni do 30. juna 2016. godine. Međutim, trajalo je dvostruko duže. Zašto se toliko kasnilo, šta je kočilo radove?

Mnogo je faktora uticalo na izvođenje radova, a i sam projekat je bio veoma kompleksan (pet posebnih projekata koji su se paralelno realizovali) što je, normalno, dovelo do pomeranja rokova. Ipak, kako je mnogo puta već objašnjeno – ovo je projekat koji je pod nazivom „Revitalizacija Golubačke tvrđave“ dobio prvo sredstva iz IPA fonda za 2011. godinu koja su imala vremensko ograničenje, odnosno morala su da se potroše do  jula 2016. i nije bilo mogućnosti produženja. Ugovori su potpisani 22.jula 2014. godine,  a radovi su počeli 1. septembra 2014. To je značilo da su svi radovi trebali da budu završeni do jula 2016. godine.

Četiri projekta su uspela da budu završena do tog roka – probijanje tunela i izgradnja putne obilaznice, izgradnja Centra za posetioce, izgradnja obaloutvrde, infrastruktura i spoljno uredjenje. Rekonstrukcija same tvrđave nije bila završena zbog mnogo razloga: problemi sa početnom dokumentacijom, saobraćaj kroz tvrđavu, usporen rad izvođača, tako da je deo para namenjen za rekonstrukciju bio vraćen Evropskoj komisiji posle 22. jula 2016. Da bi ipak tvrđava bila završena odobrena su dodatna sredstva iz IPA fonda za 2016. godinu, a pauzu izmedju dva fonda  premostila je ADA (Austrijska razvojna agencija) svojim sredstvima, čime je omogućeno da  radovi teku bez prekida. Tvrđava je u celini rekonstruisana i otvorena 29. marta 2019. godine.

Radovi na vizitorskom centru

Sa kakvim ste se sve izazovima susretali tokom rekonstrukcije?

S obzirom na kompleksnost projekta i paralelnost izvođenja bilo je jako mnogo izazova i teško bi to moglo da stane u dve rečenice. Mislim da smo imali većinu izazova koji se mogu pojaviti u ovako kompleksnim projektima – problemi sa tehničkom dokumentacijom, problemi u izvođenju radova, različiti izvođači... Ipak najveći izazovi su bili u oblasti arheologije. Arheološki radovi su doneli potpuno novu sliku tvrđave i ovog prostora, odnosno promenjena je   civilizacijska slika tvrđave i prostora na ulazu u Đerdapsku klisuru. Mnogo je novih informacija i saznanja o istoriji ovog područja i same tvrđave. Nama tek predstoje dalji radovi na obradi nađenih predmeta i njihovoj konzervaciji i naravno prezentaciji posetiocima. Sadašnja prezentacija tvrđave Golubac koju imaju prilike da čuju i vide naši posetioci, donosi ogromne novine u  predstavljanju tvrđave. Rezultati obrade arheoloških nalaza će tu sliku još više upotpuniti.

Planirana vrednost projekta je sa 6,7 stigla do 8,5 miliona evra. Da li je novac bio presudna kočnica da sve teče po projektovanim planovima?

Već sam rekla – početna sredstva u iznosu od 6,6 miliona evra su došla iz IPA fonda za 2011. godinu i nisu u celini potrošena već je milion evra vraćen.  Austrijska razvojna agencija je uložila 540.000 evra da bi se radovi bez prekida izvodili, a iz IPA fonda za 2016.  obezbeđena su sredstva za završetak. Ukupno je  za rekonstrukciju (svi projekti) potrošeno 8.056.000 evra. (dva IPA fonda +ADA)   

Da li je došlo do odstupanja u projektu i u čemu? Da li ste pravili neke kompromise i koje?

Odstupanja u projektu, tačnije u svih pet projekata, su se dešavala kao regularne izmene i najčešće su se dešavale zbog različitosti terena u odnosu na projektna predviđanja. Bilo je različitih promena,  i u gradnji tunela i u infratsrukturi, jer je prosto teren bio drugačiji od onoga što je projekat predviđao. Naravno, nalazi i otkrića arheologije su i u projektu infrastrukture, a posebno na tvrđavi, zahtevali najveće  promene, kako u tehničkoj dokumentaciji, tako i u izvođenju. Kada se pojave arheološka otkrića kompromisi su normalni. Na primer, ispod magistralnog puta koji je prolazio kroz tvrđavu od 1926. pa do 2016. godine pronađena je srednjovekovna komunikacija iz 15 veka, ostaci ulazne kapije, različiti objekti, praktično deo unutrašnjeg grada je otkriven. Normalno je da je to tražilo izmenu početnog rešenja i tražilo drugačija arhitektonska rešenja kako bi se nađeno sačuvalo, obnovilo i bilo dostupno turistima.

Kompleks tvrđava Golubački grad

Sada kada je sve završeno – kakav je osećaj?

Zadovoljstvo svakako. Ponekad u rano jutro, kada se sunce tek pojavljuje iza tvrđave i kada ona zasija u svoj svojoj lepoti,  setim se bajke o crnom labudu i mislim da je to bajka o tvrđavi,  jer njena lepota je tek sada vidljiva i tek sada, posle skoro dva veka propadanja, pokazuje koliko je veličanstvena. Ovako rekonstruisana izgleda još moćnija i lepša i čini mi se da se tek sada vidi koliko je bila značajna i zašto je bila predmet tolikih ratova. I kada je vidim ovako obnovljenu, umivenu i doteranu, zadovoljstvo je još veće.

Pored ulaganja u samu tvrđavu, neophodno je i ulagnje u okolinu i  infrastrukturu, naročito putnu, kako bi se privukao veći broj turista. Najavljena je izgradnja brze saobraćajnice od skretanja za Požarevac pa do Donjeg Milanovca. Šta bi to značilo za tvrđavu?

Biće to veliko olakšanje i pomoć turistima da lakše i brže stignu do nas i naravno to će uticati na povećanje broja turista – svakako. Putna saobraćajnica je izuzetno potrebna i važna.

Koliko turista je posetilo „Tvrđavu Golubački grad“ u protekloj sezoni? Iz kojih sve zemalja dolaze turisti? Da li pristan za kruzere nadomak same tvrđave doprinosi većoj posećenosti?

Od otvaranja tvrđave 29. marta pa do 31. januara 2019. godine registrovano je 117.000 posetilaca. Ako uključimo i procenimo posetioce koji su ušli bez karte (invalidi, deca sa smetnjama u razvoju, pripadnici vojske, policije), taj broj sigurno prelazi 130.000. Prošle godine bilo je 95 pristajanja međunarodnih rečnih kruzera sa oko 10.000 posetilaca koji su ušli u kompleks. Ove godine imamo najavu za 170 pristajanja.

Broj posetilaca se povećava

Jedan od segmenata ponude u okviru kompleksa „Golubački grad“ jesu i manifestacije. Koliko one daju doprinos da se interesovanje gostiju poveća?

Kompleks tvrđava Golubački grad nema klasične manifestacije već ima određene događaje koji su uvek vezani za nešto što karakteriše tvrđavu, njenu istoriju i posebno srednji vek  ili je vezano za neki istorijski datum. Ono što je bilo najinteresantnije za posetioce u 2019. godini jesu viteški dani kada su viteška udruženja  „Beli orlovi“ i „Just out“ organizovali različite aktivnosti za posetioce, a posebno za decu (streličarstvo, viteške borbe, radionice, stari zanati). Takođe, bili su interesantni koncerti, posebno srednjovekovne muzike i vinskih pesama – koncert Marte Blagojević i  kamernog orkestra „Gvardija“, ansambla „Renesans“, vokalnog ansambla „Nokturno“, violinski koncert Aleksandra Kurilić i Sonje Kalajić, koncert muzike za kontrabas Aleksandra Miljkovića. I ove godine imaćemo svakog vikenda viteške aktivnosti na tvrđavi, biće letnjih koncerata u palati i na malom trgu u tvrđavi i nastavićemo da otvaramo prostore za umetničke izložbe. Prva izložba otvoriće se  već u drugoj polovini marta i biće posvećena Nacionalnom parku „Tara“. Kako je kompleks „Tvrđava Golubački grad“ u celini na teritoriji Nacionalnog parka Đerdap i praktično predstavlja primarni ulaz u njega, ova izložba je deo saradnje i Nacionalnog parka  „Đerdap“ i „Tvrđave Golubački grad“ sa Nacionalnim parkom  „Tara“.

„Golubački grad“ 15. februara, ponovo otvara svoje kapije za posetioce. Šta pripremate za ovu sezonu, da li će biti novih sadržaja?

Kompleks od danas počinje da radi sa posetiocima i već od kraja marta počinju ovogodišnje aktivnosti – izložbe, a u aprilu viteški dani.

„Turistički cvet“ za Iskru Maksimović

Turistička organizacija Srbije prošle godine dodelila Vam je nagradu „Turistički cvet“. Koliko je rada i truda neophodno uložiti da bi se zaslužilo ovakvo priznanje? Šta jedna takva nagrada znači ženi poput Vas i koliko je važna za ceo kompleks koji vodite?

Nagrada „Turistički cvet“ pripada  svim zaposlenima u kompleksu „Tvrđava Golubački grad“ jer samo zajedno smo mogli da uradimo ovo što je urađeno i da postignemo uspeh koji smo postigli. Ova nagrada pripada i našim saradnicima i prijateljima posebno onima koji su svih ovih godina bili sa nama, pomagali i verovali u nas. Za mene lično to je velika čast i odgovornost jer ova godina će biti još izazovnija i teža i tražiće još više angažovanja i, naravno, žrtve.

Iskra Maksimović sa Marijom Labović, direktorkom TOS-a i Miomirom Koraćem, direktorom Arheološkog parka „Viminacijum“ na dodeli nagrade

Vi  ste i predsednik Saveta za turizam opštine Golubac. Koja je vaša vizija razvoja turizma u ovoj podunavskoj opštini?

Opština Golubac ima izuzetnu priliku da se pozicionira na turističkoj mapi ne samo Donjeg Podunavlja, već čitave Srbije, i tu priliku ne bi trebalo propustiti. To traži maksimalno angažovanje svih učesnika u razvoju turizma jer treba pokrenuti sve snage da  Golubac „potrči“ u razvoj turizma.

Kada se osvrnete i kritički pogledate unazad, ima li nešto što sebi zamerate na profesionalnom planu?

Ne, ništa ne zameram. Principijelno ne pamtim loše stvari, ili ružne događaje, pamtim samo „srećne dane“. To važi i na profesionalnom i na ličnom planu. Profesionalne probleme shvatam kao lekciju koju treba naučiti i znati kako sledeći put reagovati.

Kako danas izgleda jedan Vaš prosečan dan ? Šta Vas privatno najviše okupira, ispunjava?

Svakog dana sam od 7 sati na tvrđavi pa do kraja radnog vremena. Vikendom, i u sezoni svi  radimo po deset sati tako da najveći deo  mog vremena prođe na tvrđavi. Privatno, pored moje porodice, najviše me interesuje lekovito bilje i cveće i time se (i jedino uspevam) bavim kada sam kod kuće. Naravno, za moje kučiće uvek imam vremena i oni su moje posebno zadovoljstvo.

Ko je Iskra Maksimović van Golubačkog grada?

Zaljubljenik u prirodu, Dunav, tvrđavu, koja je najsrećnija na svojoj terasi i u dvorištu kuće sa koje se vidi 6,5 kilometara širok Dunav. To je, pored jutarnjeg pogleda na tvrđavu, najlepši pogled za mene.

To Top