E-intervju:Marta Blagojević, žena čiji glas nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Požarevac

Društvo

E-intervju:Marta Blagojević, žena čiji glas nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Foto: Fejsbuk

How Good Of A Friend Are You Really?

Umesto karijere operske dive odlučila je da ostane u Požarevcu i posveti se pedagoškom radu. Ipak, scene se nije odrekla, često nastupa širom Braničevskog okruga i Srbije.

Marta Blagojević je rođena u Požarevcu, gde je završila nižu i srednju Muzičku školu ’’Stevan Mokranjac”, a uporedo i solo pevanje u MŠ ’’Stanković’’ u Beogradu. Diplomirala je 2002.godine na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, na odseku solo pevanje u klasi profesorke Aleksandre Ivanović.

U toku školovanja osvojila je mnogobrojne nagrade na republičkim i međunarodnim takmičenjima, u solističkim disciplinama i kamernoj muzici.

Pedagoški rad započinje 1999.godine u požarevačkoj muzičkoj školi, dok je bila na trećoj godini studija. Mnogi njeni učenici nastavili su svoje muzičko školovanje kod eminentnih pedagoga na akademijama u Beogradu i Srpskom Sarajevu.

Od koga ste nasledili raskošan glas, ko vam je bio najveća podrška i kada ste znali da je solo pevanje Vaš životni poziv?

Moja baka po majci je imala tanak i visok glas i često je u kući pevala.Sad se prepoznajem u njenom glasu.Pevanjem na školskim priredbama, festivalima, a kasnije uključivanjem u crkveni hor, počinje moja pevačka karijera.Tada mi je profesorka klavira u muzičkoj školi preporučila profesorku pevanja.To je bila prekratnica kada počinjem ozbiljan rad na školovanju svog glasa. Brzina i lakoća kojom sam savladavala program, ukazivala  je da ću se pre posvetiti vokalnoj muzici nego teoretskim predmetima u daljem školovanju. Imala sam i veliko razumevanje moje majke, što mi mnogo pomaže da kasnije uz profesore pevanja Ljiljanu Antonijević i Zvonimira Krnetića, krenem na studije.

Ko Vam je bio pevački uzor?

Najveći uzor mi je moja profesorka Aleksandra Ivanović, u čijoj sam klasi diplomirala. Imala je izuzetnu pevačku tehniku. Bila je operska solistkinja mecosopran, a afirmaciju je stekla i kao pop i džez pevačica.Pevanju i muzici je ostala dosledna do kraja svog života.

Školovali ste se za opersku pevačicu i svoj glas doveli do savršenstva. Šta je bilo presudno da se umesto karijere operske dive odlučite za rad u školi?

Moje studiranje je bilo u vreme velike krize, inflacije, kada je prioritet bila gola egzistencija. Pored moje profesorke i drugih pedagoga sa akademije, koji su me podržavali kao retkog koloraturnog soprana, pogled na budućnost mi  je bio zaposliti se. Tako da u trećoj godini studija počinjem da radim u školi. Bila sam rastrzana između studija, posla i trogodišnjeg sina Pavla. Ljubav prema njemu mi je davala snage da nastavim dalje.

Vaši učenici postižu zapažene rezultate na tamičenjima, koga biste posebno izdvojili?

Već 20 godina sa istim žarom radim sa mladom i talentovanom decom u Muzičkoj školi “Stevan Mokranjac” u Požarevcu. Velika je odgovornost biti pedagog, jer deca vezuju svoju sudbinu za pevanje i neretko podrede ceo svoj život vokalnoj muzici. Sam proces edukacije mladih pevača je sporiji, duže traje, zahteva ogroman rad, ali kasnije postignuti rezultati i uspesi donose im veliku sreću i zadovoljstvo. Od mojih učenika posebno bih izdvojila Nevenu Josić, Suzanu Vujčić i Gabrijelu Ubavić, koje su imale zapažene rezultate i uspeha u toku svog školovanja. Pored njih, mnogi moji učenici su nastavili svoju pevačku karijeru sa mnogo uspeha, kako na domaćoj, tako na inostranoj sceni.

VIDEO: Marta Blagojević izvodi pesmu “Zajdi, zajdi”

Poslednjih nekoliko godina intenzivno nastupate solistički i u različitim muzičkim sastavima. Koje nastupe, priznanja i nagrade biste posebno izdvojili?

Imam divne saradnike, kolege sa kojima rado i često nastupam u kamernim sastavima, ansamblima i horovima.Ponosna sam na jedan veliki koncert, održan u Ruskom domu u Beogradu, a povodom Dana slovenske pismenosti i kulture, koji je nosio naziv ‘’Marta Blagojević sa prijateljima’’. U programu je nastupilo preko stotinu umetnika, mojih prijatelja,kolega i saradnika.Izdvojila bih još jedan,koji mi je veoma drag, a to je koncert u obnovljenoj palati tvrđave “Golubački grad”,u sklopu novoustanovljene manifestacije ‘’Dunavska lira’’.Za svoj dosadašnji rad dobila sam mnogobrojna priznanja,ali su mi posebno draga: povelja kulture Kulturno-prosvetne zajednice, gramata “Ruskog doma” i gramata Srpsko-Ruskog bratstva “Aleksandar Nevski”.

Jedno od brojnih priznanja

Šta se sve nalazi na Vašem repertoaru, koju vrstu muzike preferirate?

Moj repertoar najčešće čine pesme koje imaju dušu, bogate melodijom, ritmom i umetničkim tekstom, koje od slušaoca zahtevaju koncentraciju, a za mene kao izvođača određene vokalne izazove. Pored klasične, najčešće izvodim evergrin,džez, pop, kao i tradicionalnu narodnu pesmu. Privlače me dela koja sadrže kombinaciju klasične sa modernim ritmom, rok-klasik i pop-klasik.

Šta mislite o savremenoj muzici i na koji način se može sačuvati od šunda?

Ako govorimo o savremenoj muzici u Srbiji, najveću slušanost imaju narodne novokomponovane pesme. Ne može se zamisliti nijedna proslava bez narodnjaka. .Deca će pre prepoznati Cecinu pesmu nego li Mocartovu ‘’Malu noćnu muziku’’ ili Ravelov ‘’Bolero’’.Kič nam se uvukao u živote tako neprimetno, postajući šoubiznis koji donosi brzi uspeh, dobru zaradu i popularnost. Muzika je oblast kulture koja može da utiče na najveći broj mlade populacije i usmerava ih u kreiranju karaktera, stava, shvatanja, stila, interesovanja. Treba delovati kroz muzičke emisije, projekcijom filmova, boljim uređivanjem obrazovnog muzičkog programa, kako bi mladima pružili mogućnost da se približe savremenoj muzici.

Žiri na festival “Carevčevi dani”

Član ste žirija na takmičenju pevača u okviru “Carevčevih dana”. Koliko je Srbija bogata kvalitetnim vokalima koji izvode narodnu muziku i da li će Carevčeva muzika živeti?

Ovakav festival je istinsko blago za mlade talentovane umetnike, koji se zalažu za negovanje izvorne srpske pesme i tradicije. Na ovaj prestižan festival dolaze pevači iz svih krajeva Srbije koji poseduju lep glas i osećaj za narodnu melodiju, ritam, ono što kažemo, “pevaju iz duše”. Konkurencija i kvalitet takmičara iz godine u godinu rastu kao i popularnost festivala koji zauzima danas visoko mesto na muzičkoj karti naše zemlje i mislim da će još dugo sa uspehom  da traje.

Imate dvoje dece, oboje su veoma talentovani za muziku, da li su nasledili vaš moćan glas i da li se bave muzikom?

U našoj kući se uvek čuje muzika, svako od nas svira najmanje po jedan instrument. Stariji sin Pavle je završio osnovnu muzičku školu za violinu,a srednje obrazovanje za saksofon. Sada u svom bendu svira bas gitaru, kontrabas ili klavijature. Mlađa ćerka Jovana pohađa prvi razred srednje muzičke škole, instrument flauta i solo pevanje.Verujem da je moj način života,vaspitanje i stalno usmeravanje na prave vrednosti, uticalo na to da se oboje posvete muzici i da su u tome uspešni.

Kakvi su vam planovi za 2020. godinu?

Nakon nekoliko uspešnih projekata uz organizacionu pomoć i veliku podršku mog supruga i menadžera Predraga Perenčevića, u planu je gostovanje u Moskvi i Sankt Peterburgu u saradnji sa Ruskom muzičkom akademijom “Gnesini”. Sa grupom ‘’Mist’’pripremam program za nastupe u Golubačkoj tvrđavi, koji bi trebalo da krenu od proleća. Kada je reč o koncertima pod nazivom ‘’Umiljata pesma’’- muzika savremnih srpskih kompozitora”, zajedno sa kolegom Vojislavom Perućicom planiram koncert na festivalu ‘’Mokranjčevi dani’’u Negotinu.

Marta Blagojević sa kolegom Vojislavom Perućicom

Koja je Vaša neostvarena želja u profesionalnom smislu?

Svako od nas, sigurna sam, ima neku neostvarenu želju u životu.Moja je da pozajmim glas nekom omiljenom junaku u animiranom filmu i da učestvujem na nekom velikom muzičkom festivalu, recimo kao što je takmičenje za pesmu Evrovizije.

Da niste profesor solo pevanja čime biste se bavili u životu?

Uvek bih volela da se bavim ovim što i danas. Samo u nekom drugom vremenu i mestu, gde se to više poštuje i ceni.

To Top