Ima li javnosti u javnim raspravama na lokalnom nivou? (FOTO - VIDEO)

Braničevo

Društvo

Ima li javnosti u javnim raspravama na lokalnom nivou? (FOTO - VIDEO)

Foto: Ana Grujić, arhiva, priv.arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Ima li javnih rasprava i javnih uvida u planove u Braničevskom okrugu, kako se održavaju, da li su transparentni i da li građani i civilne organizacije dovoljno učestvuju u njima – tragali smo za odgovorima.

Sudeći po tome kako su lokalne organizacije civilnog društva ocenile transparentnost lokalnih vlasti, u Braničevskom okrugu nisu dovoljno vidljivi procesi donošenja važnih odluka od javnog interesa. Jednoglasni su da se građanima uskraćuje pravo na potpunu informisanost i opstruiše učestvovanje zainteresovanih u procesu planiranja i odlučivanja. Međutim, smatraju da je takvo ponašanje lokalnih samouprava gotovo pravilo u celoj Srbiji, a da Braničevski okrug nije izuzetak.

Aktivisti su zato, kako su rekli, neretko primorani da do važnih informacija dolaze putem Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, o čemu smo razgovarali u prethodnom tekstu serijala “ Civilni sektor i lokalne vlasti – suparnici ili saradnici”.

>>AKTIVISTI DALI LOŠE OCENE ZA TRANSPARENTNOST LOKALNIH UPRAVA<<

O transparentnosti takođe govori i mehanizam javnih rasprava koje bi trebalo da budu stub demokratije, da princip javnosti rada lokalnih samouprava bude nešto što se podrazumeva. Ovo je naročito važno u procesu donošenja odluka o nekim značajnim projektima koji bi bitno mogli da utiču na lokalne zajednice i stanovništvo, poput investicionih projekata i u poslednje vreme sve češće spornih ekoloških poduhvata.

Ima li javnih rasprava u Braničevskom okrugu, kako se održavaju, da li su transparentne i  da li građani i civilne organizacije dovoljno učestvuju u njima – tragamo za odgovorima.

Mi tu imamo jedan drugi problem. Kada su javne rasprave u pitanju ja lično mislim da mnogi nisu zainteresovani za to i da se građani ne uključuju dovoljno. Mislim da moraju više da se uključe. Smatram da su podaci o održavanju javnih rasprava dostupni, ali kako moje iskustvo govori, uglavnom se javljaju kada je u pitanju nečija ulica ili manji prostor i tada se uključe, ali ukoliko je neka šira tema, onda ne“, odgovara Dejan Krstić, član Gradskog veća Požarevca u čijem resoru su nevladine organizacije.

 

Dejan Krstić

Marija Simić Lazarević iz ovdašnjeg Pokreta “ Jasno i glasno” smatra da ne mogu svi građani imati pravna znanja za sve teme, te da vlasti koriste superiornost u vidu stručnih specijalizovanih službi čija je uloga da važne teme učine maglovitijim.

Ne žele da ih spuste na niži nivo koji običan građanin može da razume, koriste se našim zajedničkim resursima da nam učine nedostupnom bilo kakvu raspravu o pitanjima koja su uskostručna. Zainteresovana javnost onda kaže ,,ja se stvarno u to ne razumem“, jer kada odeš tamo zaista treba da raspolažeš sa mnogo činjenica i specijalističkih znanja da bi mogao ravnopravno da vodiš raspravu. A jednako se ponašaju i sa predlozima opozicije. Oni su spremni da zbog formalnih manjkavosti teksta ne uključe u raspravu neke od predloga, što je nedopustivo i nije demokratija“, smatra ona.

Na drugoj strani, u situacijama kada je javnost u dobroj meri revoltirana nekim odlukama lokalnih vlasti, dešava se i da stvari izmiču kontroli.

To se u Požarevcu desilo sa odlukom o držanju domaćih i egzotičnih životinja na teritoriji grada koja je još pre usvajanja u lokalnom parlamentu izazvala burne reakcije brojnih građana i civilnih organizacija koje se bave zaštitom životinja, a preko medija i negodovanje građana širom Srbije, jer  se njome ograničava broj kućnih ljubimaca.

Između ostalog, vlasnici pasa i mačaka u stanu mogu da drže najviše jednog kućnog ljubimca i podmladak do tri meseca starosti, u porodičnoj kući sa dvorištem manjim od pet ari ograničavaju se na najviše dva psa ili dve mačke i podmladak do tri meseca. Iako je gradonačelnik Saša Pavlović izjavio da će se ponovo razmatrati odluka, ona je stupila na snagu samo dva dana posle tog obećanja.

To je izazvalo novi talas reagovanja lokalnih udruženja,a u međuvremenu nije došlo do nove javne diskusije ali je odluka dospela na Ustavni sud. Udruženje „Požarevačke šapice” zatražilo je procenu njene  ustavnosti pozivajući se na Ustav i Zakon o dobrobiti životinja. Održane su prethodno dve javne rasprave, ali kompromis nije postignut.

Marija sa svojim ljubimcem

Marija Simić Lazarević kaže da je požarevačka vlast kada je ta tema dospela u nacionalne medije pokušala da upravlja tom krizom i utiša ih i spreči dalja gostovanja u medijima, jer to donosi kritike od republičke vlasti.

Oni su tada zakazali javnu raspravu i tu smo mi koji smo bili protiv te odluke ponovo dovedeni u zabludu.  Javna rasprava je bila pretvorena u gladijatorsku arenu dva tabora – upravnika zgrada koji su bez punomoćja izigravali zaštitnike stanara, bez da su ih i pitali za mišljenje, i predstavnika organizacija za zaštitu životinja koji su u toj areni zazvučali kao da žele nekontrolisano držanje ljubimaca i ugrožavaju druge. Kada su napravili tu atmosferu sama priča je zamakla.  Gradonačelnik je rekao ,,odluka nije crveno slovo, menjaće se, stupa na snagu tek za šest meseci“, a kada je taj period prošao, ona je najnormalnije stupila na snagu i ta priča se završila“, kaže predstavnica „Jasno i glasno“.

Iz ekološke organizacije „Sova“ smatraju da je požarevačka javnost uglavnom neobaveštena i o samoj mogućnosti da se uopšte pita za nešto, pa samim tim i ne zna dovoljno da može da učestvuje u javnim raspravama.

To je privilegija pojedinih i glas gradjana nije bitan. Ima se utisak da se javne rasprave zakazuju kada je vreme godišnjih odmora ili praznika“, kaže ekološka aktivistkinja Ana Berišić.

 

Ana Brišić u akciji čišćenja Čačalice

Njen kolega iz Petrovca na Mlavi, Ivan Milosavljević, smatra da se građani već dve decenije obeshrabruju da učestvuju u javnim raspravama i loše su informisani o tome, ali veruje da će se to promeniti sve većim brojem ljudi koji su svesni važnosti zdrave životne sredine.

“Pozivi za javne rasprave se objavljuju u oglasima malo čitanih novina ili stidljivo na sajtu lokalne samouprave, a iz prakse ljudi vide da su to formalne birokratske igrarije za unapred dogovorene poslove. Sa većom organizovanošću i povezanošću eko pokreta, stručnjaka i lokalnih zajednica, takve se manipulacije i odvraćanja od učestvovanja u javnim raspravama, neće više događati”, kaže Milosavljević dodajući da su aktivisti “ Odbrana reke Mlave”  učestvovali u panel raspravi o problemu zagađenja vazduha i reke od tamošnje farme svinja, ali da nije bilo nikakvih pomaka.

 

Aktivisti u Petrovcu reku brane pod sloganom “Mlava nije sama”

Milica Marković, sekretar Skupštine opštine Petrovac na Mlavi, kaže da se u toj lokalnoj samoupravi  svake godine održavaju javne rasprave  o nacrtu odluke o budžetu, nacrtu kadrovskog plana Opštinske uprave, pa čak i u vreme epidemije uz poštovanje svih mera.

Kada nam neko uputi sugestiju ili predlog nadležna služba ih uzima u razmatranje.  Dobijamo primedbe koje se u velikoj meri uvažavaju, ukoliko su relevantne i opravdane, ali je odziv gradjana sto se tiče javnih rasprava generalno slab. Rasprava se održava i kada usvajamo Statut opštine i druga bitna akta. Obavestenja o javnim raspravama su dostupna na sajtu opštine,  na oglasnoj tabli, putem lokalnih medija i društvenih mreža”, kaže Marković.

Stefan Vukić iz organizacije „Prijatelji Čačalice“ smatra da su javne rasprave u Požarevcu uglavnom netransparentne, te da građanstvo iz neznanja ili revolta ne želi da učestvuje u njima, znajući kako se one sprovode i kako se kasnije projekti realizuju.

Soldarnost onlajn

„Princip javnosti bi trebalo da bude nešto što se podrazumeva, ali gotovo nikad nije tako. Pre samo desetak godina  za vrednost od 500.000 dinara bio je potreban tender. Danas i po tri miliona ide narudžbenicom i o čemu onda da se javno raspravlja”, pita se Anđelka Almažan iz Udruženja “ Solidarnost onlajn”.

Lokalni aktivisti slično misle i o javnim uvidima u određene projekte od javnog značaja.

Iz Pokreta “Jasno i glasno” kažu da nisu na vreme informisani u slučaju javnog uvida za objekat za prodaju solarnih panela koji je predviđen umesto spalionice opasnog otpada.

Iz “Sove” dodaju i slučaj rekonstrukcije Sunčanog parka u Požarevcu koji je, kako ocenjuju, bio netrasparentan za javnost.

Rekonstrukcija Sunčanog parka posekla stabla

Ovaj projekat nije objavljen na sajtu grada Požarevca, niti je organizovana javna rasprava, te građani nisu upoznati kako će park izgledati nakon završetka radova.

Vladimir Petrović, član Gradskog veća zadužen za urbanizam i zaštitu životne sredine, rekao je za E-Braničevo da se svi urbanistički projekti objavljuju na sajtu grada i organizuje se javna rasprava, dok za idejne projekte, kao što je projekat rekonstukcije „Sunčanog parka“ne postoji takva obaveza. 

„Urbanistički projekat mora biti na javnom uvidu jer može doći do preparcelacije, promene vlasništva i izgleda parcela, kao i zato što se njegovom realizacijom značajno menja slika određene urbanističke celine, odnosno dela grada. Za idejne projekte se ne sprovodi javna rasprava jer se ništa bitno njihovom realizacijm ne menja, osim u slučaju kada su deo urbanističkog projekta, što ovde nije slučaj“, objasnio je Petrović i dodao da ipak smatra da bi svi projekti trebalo da budu dostupni građanima, te da će ustaliti praksu da se objavljuju na sajtu grada.

 

Vladimir Petrović

Uvid u planove i projekte delimično postoji ali sve je nedovoljno transparentno,  nema drugačijeg obaveštavanja javnosti osim na sajtu opštine, a eventualna javna rasprava se svede na “razmotrićemo”,  što se nikada posle ne dogodi,”kažu iz udruženja “ I mi se pitamo za Petrovac na Mlavi”.

Njihov sugrađanin Ivan Milosavljević daje i primer obeshrabrivanja građana.

“Imamo primer MHE “Kozji grb” i “Koviljača” u Krepoljinu gde su vlasnici parcela još 2010.poslali prigovore na plan za njihovu izgradnju, izrazili zabrinutost za bezbednost i svoja domačinstva i imanja i naglasili da nikad neće prodati ili ustupiti svoje parcele investitoru za takve štetne projekte. Njihovi su prigovori odbijeni jer nisu podneli dokaz da su vlasnici parcela koje plan obuhvata, a to je mala sredina gde svi znaju koja je njiva u čijem vlasništvu”.  

Međutim, nameće se pitanje kolika je ta lokalna javnost koja je zainteresovana da bude korektiv vlasti učešćem u donošenju odluka i kada nisu u pitanju isključivo njihovi lični interesi. I aktivisti su složni da građani nisu u dovoljnoj meri zainteresovani da se aktiviraju, ali neki od njih imaju i opravdanje za to.

“Činjenica je da javnost i nije previše zainteresovana, ali to je pre svega posledica toga što lokalna samouprava ne reaguje adekvatno na primedbe  građana”, smatra Anđelka Almažan.

I na kraju, da li je stav javnosti bitan lokalnim vlastima, važno je pitanje za organizacije civilnog društva, ali pre svega za svaku lokalnu zajednicu.

„Ako mene pitate da li je vlastima bitno učešće javnosti – naravno da ne. To je čista kozmetika. Znamo niz načina kako su organizovane javne rasprave, što za vreme kovid vanrednog stanja, što mimo njega - na mestima gde ne mogu da se vide, gde je domet vrlo mali,a  potom onlajn. Kakva je to rasprava kad pišeš nekom u inboks. To nije rasprava, to je razmena dopisa i nije u skladu sa prirodom pojma javne rasprave. Zatim, bila je situacija u slučaju Plana detaljne regulacije Požarevac 2 da je zakazan jedan termin, pa je potom noću promenjen“, objašnjava Simić Lazarević.

Ni Ana Berišić nema utisak da je stav građana bitan lokalnim upravama, pogotovo jer se, kako kaže, ne insistira na mišljenju javnosti postavljanjem objava preko društvenih mreža gde se realno odvija život mnogih ljudi.

O tome da li iza netransparentnosti ekoloških projekata uglavnom stoji neki interes ili koruptivnost, POGLEDAJTE U RAZGOVORU Ane Berišić iz  “ Sove” i Ane Grujić, novinarke portala E-Braničevo:

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “ Civilni sektor i lokalne vlasti – suparnici ili saradnici” po Konkursu za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja za internet medije u 2021. godini”.

To Top