Matilda prvo jahala konja pa prohodala (FOTO)

Požarevac

Život

Matilda prvo jahala konja pa prohodala (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Matilda Mirković, učenica OŠ „Sveti Sava“ u Požarevcu, upravo je krenula u šesti razred, a san o svojoj ergeli sa hipodromom sanja otkako je prvi put sela na konja.

Matilda i Grom

Za njenu ljubav prema konjima verovatno je najzaslužniji tata,Vojin Mirković, nekadašnji vitez Ljubičeva. Mada, može da se kaže da cela porodica živi „viteški“, jer se i njen stariji brat Nenad Anđelić redovno nadmeće u Ljubičevskom višeboju, a mlađi Martin samo čeka da napuni dovoljno godina.

Matildin stariji brat, otac i mlađi brat (s desna na levo)

Ipak, Matilda je ta koja je posebna. Voli konje bezuslovno i isto tako gleda na sve konjičke sportove u kojima planira da se takmiči. Bez ograničenja.

Jahala je i pre nego što je prohodala, jer je prvi put voltižovala sa 11 meseci. Čak i najtežu figuru, ustajanje na sedlu sa podignutom nogom, uvežbala je za dve, tri nedelje.

Matilda je jahala pre nego što je hodala

Od tada je svakodnevno na požarevačkom hipodromu posvećena svojim ljubimcima Dženeju, Indiji, Gromu, Kolenku, Spasi...

„Volim konje zato što su dobre životinje, plemenite. Kada im priđem, maze se i češkaju se o mene. Ako voliš svog konja i konj će voleti tebe“, uverena je Matilda.

 

Matilda smatra da ako voliš konje, oni će ti sigurno uzvratiti tu ljubav

Kada je prerasla grupu najmlađih jahača na svetu, Matilda je nastavila da trenira jahanje, nekoliko puta nedeljno.

Tvrdi da treninge odlično usklađuje sa školom, jer smatra da njene obaveze u školi jahanja i oko konja nisu prevelike.

Nije joj teško da pomaže u negovanju konja i to je ne ometa u školi

„Moj mlađi brat i ja pomažemo tati i starijem bratu u negovanju konja, pa ih nekad timarimo, hranimo, čistimo... Nije teško, jer ko voli konje, sve što ima veze sa njima je uživancija“, odlučna je Matilda, samo da provede vreme sa svojim ljubimcima.

Želja joj je da se takmiči u daljinskom jahanju, kada napuni petnaest godina, jer to je najranije što može.

Želi da se jednog dana oproba u daljinskom jahanju

Daljinsko jahanje podrazumeva stizanje do cilja, a da se konji ne umore, što može da traje i po nekoliko sati.

„To je meni ekstra. Jaše se kroz šumu i baš je lep osećaj. To je prava avantura“, uverena je Matilda.

Da se ona pita, jahala bi svakodnevno.

Zato sanja da jednog dana osnuje svoju ergelu sa hipodromom gde će uzgajati, voleti i jahati konje kad god poželi. Volela bi i da ima svoju školu jahanja, kako bi što više ljudi i dece naučila ovom sportu.

Životni cilj joj je da osnuje ergelu kako bi mogla da jaše svakog dana

„Želim da imam puno svojih konja koji će živeti u toj ergeli, da mogu da jašem kad god poželim. Sada mogu kada moj tata i brat osedlaju konje, ali ne mogu baš kad ja hoću“, uporna je ova devojčica.

Matilda je od one dece koja školu prilagođavaju svojim ciljevima, i pošto sama želi da brine o svojim konjima, planira da se školuje za veterinara.

Voli Matilda i Ljubičevski višeboj, ali tu postoji mala začkoljica. Nikada se nisu takmičile žene.

Zato ona i njena drugarica sa jahanja Milica, žele da pokrenu ženski višeboj i da otvore put drugim devojčicama kojima je izazov baš ovaj sport.

Ona kod kuće trenira sa braćom još od svoje šeste godine. Tata im je napravio topuze, gongove u koje su gađali, vozeći bicikl umesto da jašu konja. Kako tvrdi, u toj disciplini je najuspešnija.

To Top