Nije vinski kraj, ali Petrovac se pročuo i po dobrom vinu (FOTO)

Petrovac

Društvo

Nije vinski kraj, ali Petrovac se pročuo i po dobrom vinu (FOTO)

Foto: E.B., privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Svi vinski putevi u opštini Petrovac na Mlavi vode u Krvije i Lopušnik.

Nekada je na području opštine Petrovac na Mlavi bilo puno zemlje pod vinogradima, što danas nije slučaj. Poneko domaćinstvo ima vinovu lozu za spostvene potrebe, a registrovane vinarije mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Od kvantiteta važniji je kvalitet, a po tome su nadaleko čuvene vinarije “Kuća vina Popović” i “Milanov podrum”. Danas ove dve porodice doprinose da se o Petrovcu čuje i van granica opštine, jer ljubitelji vina ovde često dolaze, a potom prenose dalje dobar glas. Ovo, naravno, utiče i na razvoj turizma u petrovačkoj opštini,a sudeći po planovima ova dva vinara, tek će doprineti da ljudi dolaze u ovaj kraj.

Kuća vina Popović

Tradicija vinogradarstva i vinarstva se u porodici Popović gotovo dve stotine godina prenosila se sa kolena na koleno. U to vreme je svako domaćinstvo imalo mali zasad, bilo je sramota nemati vinograd iz koga ćeš da proizvedeš vino za slavu i praznike. Ipak, to je bilo samo za ličnu upotrebu sve do 2008. godine, kada je porodica Popović podigla zasad vinograda. Na nadmorskoj visini od 250 metara sa pogledom na Homoljske planine, uzgajaju vinske sorte “Cabernet Sauvignon”, “Merlot” i “Petit Verdot” - jedini zasad ove retke crvene vinske sorte u Srbiji.

Vinograd se prostire na tri hektara

„Samo odluka za zasnivanje zasada i podizanje vinograda trajala je oko mesec i po dana. Na preporuku prijatelja zasadio sam takozvanu bordošku kupažu. Prvo vino smo proizveli 2010. godine, oko 150 litara, i svake godine smo uvećavali količinu. Deo grožđa koristimo za sopstvenu proizvodnju, a deo prodajemo pošto imamo višak“, kaže Aca Popović iz Krvija.

 

Aca Popović

Činjenica je da ima puno posla u vinogradu. Po Popovićevim rečima, ima dana kada mora da bude u vinogradu pre svanuća i radi celu smenu do 10-11 sati. Dosta je zahtevan i sam proces proizvodnje, pakovanja i distribucije vina, te zato smatra da je ovo porodični posao, što je kod njega slučaj.

„Na sina je registrovana vinarija i on na terenu prodaje vino, ćerka uglavnom pomaže u administraciji,  moj otac koji ima 84 godine je prisutan u vinogradu, ali ja najviše radim u vinogradu i proizvodnji. Ovo nije posao za jednu generaciju i smatram da plodovi našeg rada, čitave porodice, možda će najbolje da se oslikaju u nekoj budućoj generaciji“,  nada se on.

Da biste dobili kvalitetno vino potreban je dobar izbor sorte, uzgojni oblik i određeno vreme pod suncem, na šta ne možete da utičete. Bitan je i momenat berbe, da se dobro odredi tehnološka zrelost, objašnjava Popović.

Ovde nastaje vino

“Kuća vina Popović” ove godine obeležava jubilej – deset godina proizvodnje  vina od grožđa francuskih vinskih sorti vrhunskog kvaliteta iz sopstvenih vinograda. U ponudi su četiri vrste vina i svako ima specifično ime: „Šestica“, „Ajduk“, „Sokolov let“ i „Mit“.

Kuća vina Popović proizvodi četiri vrste vina

„Vino od sorte “Cabernet Sauvignon” ime je dobilo „Šestica“ po nadimku mog dede koji je pio isključivo crveno vino. To je prvo vino koje smo proizveli, ali je današnje ime dobilo pre dve godine. “Merlo” je nazvano „Ajduk“, po dedinom stricu, poznatom hajduku u ovom kraju”, otkriva nam Aca.

“Petit Verdot” je roze i zove se „Mit“, a crveno vino je „Sokolov let“. Zašto?

“Čitave zime nema nikoga da se pojavi u vinogradu, osim jednog para gavrana i mene, a i fudbalski klub iz Krvija nosi naziv Soko, pa pošto sam se nekada aktivno bavio fudbalom, onda sam našao spoj između kluba i mojih gavrana, koje predstavljam kao sokole, pa otuda „Sokolov let“, priča Popović.

Iako geografski Krvije nije na dobroj poziciji, ne žale se, kupaca ima, jer put do dobrog vina se nađe. Kako kažu u ovoj vinariji,  uglavnom su to stalni kupci kojima nije teško da dođu,a po potrebi i šalju pakete. Najbolji marketing im je po onom starom principu “ od usta do usta”. Popovići kažu da im je tržište od Krvija do Beograda, Subotice i Sombora. Vina iz ovog domaćinstva  služe se u nekoliko restorana i kafića u Požarevcu i Petrovcu.

„Kupci su iz dana u dan sve probirljiviji, traže kvalitet i lepo pakovanje za pristupačnu cenu. Nismo do sada hteli da se previše eksponiramo, da uđemo u sve markete i ugostiteljske objekte jer treba imati količinu i kvalitet u kontinuitetu, a tome svakako težimo“, ističe Popović.

 

  U hrastovom buretu vino mora da odleži

Godine 2011. i 2012. bile su odlične za vinogradare, dok je, prema njegovoj proceni 2020. osrednja, ali stvarni rezultati će biti vidljivi tek kada vino dovoljno odleži u hrastovom buretu , a potom u boci. U deceniji postojanja proizveli su oko 15 hiljada litara, a plan je da svake godine proizvode više.

„Kao i u svakom poslu, ako ima ljubavi ima i uspeha. Uspehom smatram ako svake godine proizvedemo minimum 500 litara više od prethodne. Nadam se da ćemo jednog dana da proširimo vinograd, parcelu smo već obezbedili“, kaže Popović i dodaje da mu je zamisao da u budućnosti ovde dolaze vinske ture od 50 -60 ljudi, da pogledaju vinograd i proizvodnju, degustiraju vino i čuju priču od domaćina, jer kako kaže, vino mora da prati priča. Sudeći po Acinoj rečitosti , ali i kvalitetu vina,  nema sumnje da će gostima biti zanimljivo i da će uživati u svim čulima.

Milanov podrum

U gazdinstvu Milošević uvek je bilo vinograda, u početku 5 - 6 ari, to je bila skromna hobi proizvodnja od 500 do 600 litara vina. Prelomni trenutak dogodio se 2007. godine kada je hobi prerastao u ozbiljnu i profesionalnu proizvodnju vina. Danas je “Milanov podrum” porodična vinarija koja se nalazi u selu Lopušnik, na pet kilometara od Petrovca na Mlavi.

Milanovi vinogradi

 “Od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede dobili smo 2007. godine sredstva i posadili pet hekatara pod vinogradom, odlučio sam se za tri sorte: „Šardone“, „Sovinjon“ beli i „Pinot“ crni”. Firmu za proizvodnju vina “Milanov podrum” registrovali smo 2015. godine i tada je počela ozbiljna priča”, započinje priču Milan Milošević, koji je rodom iz Petrovca ali već dugi niz godina živi u Lopušniku.

 

Milan Milošević

Prinos varira od 6 do 10 hiljada kilograma po hektaru. Iako je cela porodica Milošević uključena u posao,  kada je berba imaju i sezonske radnike. Po Milanovim rečima, veliki broj ljudi iz ovog kraja živi i radi u inostranstvu pa su prinuđeni da radnike potraže na jugu Srbije.

Berba grožđa

“Godinama dovozimo ljude iz Niša i Leskovca kada je berba, oni su vredni i profesionalno obave taj posao za  sedam do deset dana, a onda iste te ljude, doduše u manjem broju, angažujemo u februaru za rezudbu. Takođe, u aprilu i maju kada ima najviše posla u vinogradu angažujemo nekoliko sezonaca za zalamanje i orezivanje”, kaže  ovaj vinar.

 

Muljanje grožđa

Grožđa su uvek imali više nego što mogu da prerade, pa su i prodavali na veliko i malo. Ove godine su prvi put kompletan prinos preradili i proizveli, oko 16 hiljada litara, što je najviše do sada, kaže ponosno Milan.

  U Milanovom podrumu

I on se, poput svog kolege iz Krvija, slaže da ovaj posao mora da se radi porodično. Firma nosi Milanovo ime ali je regostrovana na njegovog sina koji je trenutno u inostranstvu, ćerka pomaže oko administracije i u podrumu, dok supruga prepodne radi u školi, a popodne u vinogradu kad zatreba. Ipak, Milan je najviše u vinogradu.

“Svako ko želi da se upusti u proizvodnju vina treba da se rukovodi dvema činjenicama. Jedna je da se kvalitet stvara u samom vinogradu, a druga je poznata izreka da vinograd voli da vidi senku svoga gospodara”,  ističe Milošević.

U “Milanovom podrumu” se proizvode četiri vrste vina i svako nosi prepoznatljivo ime, ne samo u petrovačkom kraju već i sire:  “Bele zore”, “Tajna”, “Dolina” i “Zlatne žice”.

Vina iz Milanovog podruma

““Bele zore” je vino od sorte šardone. U jesen kada se ode rano zorom u vinograd još uvek ima bele magle i po tome smo dali ime ovom vinu. “Zlatne žice” je takođe belo vino, crveno “Pinot” nazvano je “Tajna, a roze je “Dolina””, objašnjava Milan i dodaje da su za imena zadužene supruga i ćerka.

Vino uglavnom prodaju, kako kaže, na kućnom pragu, a najviše se kupuje u rinfuzu. Milanova vina mogu se kupiti u pojedinim restoranima i prodavnicama u Petrovcu. To je razlog što posle često dolaze u Lopušnik da kupe još.

“Najbolja je reklama od usta do usta, kad čovek proba, svidi mu se vino i onda kupi jednom i vraća se ponovo”, kaže on i dodaje  da mnogi koji nisu iz Petrovca dolaze samo da bi kupili njegovo vino.

Sudovi za vino

Ovaj posao, kako kaže Milan, zahteva ulaganje, svake godine dokupljivali su nove sudove i punili ih vinom, kao i kontinuiranu edukaciju. U tome mu, priznaje, mnogo pomažu stručnjaci iz Poljoprivredne savetodavne i stručne sužbe u Požarevcu. Pored toga sarađuje i sa jednim enologom i često pohađa edukacije.

Na pitanje da li planiraju proširenje vinograda, a samim tim i povećanje proizvodnje vina kaže:

“Imamo spremno još oko hektar i po  zemlje i nadamo se da ćemo proširiti vinograd. Namera nam  je da povratimo stari sjaj nekim, pomalo zaboravljenim domaćim sortama grožđa, poput „Prokupca“, „Smederevke“ i „Tamjanike“, optimističan je naš domaćin.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta " Ima li budućnosti za domaće poljoprivredne proizvode“   koji sufinansira Opština Petrovac na Mlavi po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata  iz budžeta opštine radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja u 2020.godini.
-  Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top