Otvoreno pismo javnosti Humanitarne organizacije

Braničevo

Saopštenja

Otvoreno pismo javnosti Humanitarne organizacije "Srbija velikog srca"

Foto: Srbija velikog srca

How Good Of A Friend Are You Really?

U našu redakciju stiglo je otvoreno pismo javnosti od Humanitarne organizacija za podršku osobama sa invaliditetom "Srbija velikog srca" koje prenosimo u celosti.

“S obzirom na aktuelnu epidemiološku situaciju u Srbiji, najavljene moguće mere u oblasti obrazovanja i iskustvo iz prethodnog perioda, kao i na sve kraći vremenski rok da se strateški i sistemski reše propusti koji su odavno prisutni, a sada samo vidljiviji, zahtevamo da se nadležne institucije, pre svega Ministarstva obrazovanja i socijalne zaštite u saradnji sa lokalnim samoupravama najozbiljnije posvete pronalaženju adekvatnih uslova i rešenja za navedene situacije:

-U slučaju da se nastava od septembra održava u školama, a rizik od infekcije bude i u manjoj meri prisutan, deca školskog uzrasta sa narušenim imunološkim statusom ne mogu da borave u kolektivu. Takođe, deca sa razvojnim teškoćama i određenim oblicima invaliditeta ne poznaju značenje, ni svrhu, distanciranja, niti će pristati na mere zaštite u smislu nošenja maske. Takođe, nemogućnost da posmatraju grimase ljudi u okruženju i činjenica da će imati teškoće u prepoznavanju likova osoba koje sa njima rade, dodatno će uticati na nepovoljne izmene statusa dece. Ovakav vid školovanja, pod ovakvim uslovima, nikako ne podrazumeva socijalnu inkluziju.

-U slučaju kombinovane nastave - naizmeničnog pohađanja nastave na daljinu i u prostorijama škole, dolazimo do besmislenog zahteva da se deca sa pomenutim teškoćama prilagode životnim situacijama koje su promenljive, narušavaju njihovu potrebu za doslednošću, rutinom, kvalitetom i kontinuitetom, i povećavaju mogućnost pojave anksioznosti, odbijanja saradnje i ozbiljnog ugrožavanja prirodnog funkcionisanja porodice.

-U slučaju nastave na daljinu, neophodno je da škole u što kraćem vremenskom roku kontaktiraju roditelje i dostave nadležnim institucijama podatke u vezi sa (ne)postojanjem ličnog pratioca, radnim statusom oba roditelja i (ne)postojanjem dnevnog boravka u sredini u kojoj dete pohađa školu.

-U poslednja dva slučaja je neophodno omogućiti svim roditeljima, bez izuzetka, rad od kuće, ili, ako priroda posla to ne dozvoljava, i ne postoji lični pratilac, isplatu pune mesečne zarade. Roditelji ne mogu snositi odgovornost za bezbednost dece po cenu davanja ili dobijanja otkaza. Ovo isto važi i za roditelje dece urednog razvoja mlađe od 12 godina, kao što je Zakonom i predviđeno. Neprihvatljivo je da se briga o deci tog uzrasta odnosi samo na onu čiji su roditelji zaposleni u javnom sektoru. Svi državljani Republike Srbije uživaju ista prava i imaju iste obaveze.

-Isto tako, škola treba da kontaktira svakog roditelja učenika koji će nastavu pohađati po kombinovanom ili samo modelu učenja na daljinu i evidentirati tehničke mogućnosti porodice da to isprati. U tom smislu, kada su u pitanju deca sa teškoćama u učenju, nije dovoljno obezbediti dostavljanje štampanog materijala jer najčešće nisu motorički spremna, materijal u tom obliku nije dovoljno motivišuć, a roditelj nije kompetentan za rad sa detetom jer je obuka roditelja i savetodavna podrška porodici, ukoliko uopšte postoji u izuzetnim slučajevima, ispod nivoa neophodnog. Lični pratilac, čak i ako je angažovan, takođe nije stručan za rad sa detetom već je njegova uloga isključivo asistencija. Tehnička sredstva poput pametnog telefona, tableta i računara postaju neophodna u slučaju kombinovane i nastave na daljinu, ali nisu obavezno nastavno sredstvo i ne mogu nikako biti obaveza roditelja da ih obezbedi.

-Svesni obima ovog izazova, mi ćemo i sami pomoći određenom broju porodica da do tehničkih sredstava dođe, putem donacija i bez ikakvog troška, i to je naš doprinos u smislu humanitarnog rada, brige o deci i društvene odgovornosti. Ipak, problem najvećeg broja porodica i troškova korišćenja interneta mi ne možemo da preuzmemo.

Zato, predlažemo da najozbiljnije razmotrite navedeno činjenično stanje, usaglasite se po pitanju (ne)dovoljnosti TV nastave i ne prepustite zaposlenima u obrazovanju da donose odluke mimo onih koje država smatra najekonomičnijim i najefektnijim. Dakle, insistiranje na Viber nastavi, Google učionicama i on-line platformama, obavezuje državu da se ne postavlja diskriminišuće i izdvoji novčana sredstva kako bi svaki učenik mogao neometano da prati nastavu.

Što se tiče isplate zarada roditeljima dece sa teškoćama u učenju, kompromisno rešenje bi bilo isplata naknade za 8 sati radnog vremena svakom roditelju koji je u ulozi ličnog pratioca u ovoj situaciji.

Nadamo se da svako dete zaista jeste naše dete i da će konačno ova tema dobiti prostor koji joj pripada po svim važećim zakonima i pravima dece, a u skladu sa međunarodnim deklaracijama. Nadamo se i da rešenje za to nećemo morati da tražimo od nadležnih međunarodnih institucija”, navodi se u otvorenom pismu javnosti koje potpisuje Jelena Marković, predsednica UO Humanitarne organizacije za podršku osobama sa invaliditetom "Srbija velikog srca".

To Top