Pomoć u kretanju i učenju neophodna za decu u inkluzivnoj nastavi (FOTO)

Braničevo

Društvo

Pomoć u kretanju i učenju neophodna za decu u inkluzivnoj nastavi (FOTO)

Foto: Marina Jovanović, arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Lični pratioci i pedagoški asistenti su preka potreba za decu sa smetnjama u razvoju koja su uključena u inkluzivni sistem obrazovanja, ali ne i dostupne usluge u dovoljnoj meri.

Glavni uzrok leži u nedostatku sredstava, jer lokalne samouprave ne prepoznaju u dovoljnoj meri ove potrebe, pa se one najčešće finansiraju preko projekata koji su vremenski ograničeni. To je slučaj u Požarevcu, koji na taj način finansira uslugu ličnog pratioca preko Udruženja “Veritas”, dok je usluga pedagoškog aistenta pod znakom pitanja . Ovo otuda jer je definisano da tu uslugu treba da finansira Ministarstvo prosvete, ali nije zabranjeno da lokalne samuprave ako postoji potreba to preuzmu na sebe. Međutim, ono što se ne mora, najčešće se i ne radi.

Pomoć deci u inkluziji i unapređenje obrazovanja

Na početku da čitaocima razjasnimo šta je uloga jednih i drugih. Razlika je u tome što pedagoški asistent ima ulogu da se obrazovno bavi detetom na časovima, dok lični pratilac ( personalna asistencija) ima zadatak da dovede dete do škole, bude na nastavi ukoliko je potrebno, da odvede dete do toaleta, brine o njegovim fizičkim potrebama i bezbednosti, a samim tim i bezbednosti druge dece. Proizilazi da su lični pratioci fizičko - tehnička podrška, a pedagodški asistenti su potrebniji deci sa intektualnim smetnjama.

Grad Požarevac je 2017.finansirao pilot projekat usluge ličnog pratioca, da se snime potrebe. Počelo se sa 12,a do kraja te godine bilo je 17 pratilaca. Iduće godine bilo je 26,a za ovu prvobitno planirano 35, ali naknadno se pokazala potreba za još devet, koji su na listi čekanja, što znači da će u 2020. biti potrebno minimum 45 pratilaca, saznajemo u Udruženju Veritas koje ukazuje da potrebe identifikuju škole i vrtići, a o predlozima odlučuju interesorne komisije.

Mislim da se to lepo razvija i pokazuje kolika je zaista potreba, s tim što ostaje pod znakom pitanja koliko to lokalna samouprava može da isprati finansijski, od čega zavisi koliko će ta usluga moći da bude dostupna i kom broju korisnika“, kaže Jasmina Turudić, predsednica Udruženja Veritas.

 

Jasmina Turudić, Veritas, i Slaviša Stojković, Gradsko veće Požarevac

Po rečima Slaviše Stojkovića, člana Gradskog veća Požarevca zaduženog za socijalna pitanja i društvene delatnosti, potrebe za ličnim pratiocima su velike i neophodno je više sredstava, pa se umesto 17 u narednoj godini planira 29 miliona dinara za tu uslugu, te će, kako je rekao, svi koji su ove godine ostali ispod crte, ostvariti to pravo.

Veritas organizuje obuke, pa od septembra imaju još 35  licenciranih ličnih pratilaca. Prijavljuje se, kažu, sve više kandidata jer je mnogo ljudi bez posla. Uslov je završena srednja škola i da ste neosuđivani državljanin Srbije. Obuka traje tri dana, ali je, kaže Turudić, najbitnije da te osobe imaju stepen empatije prema takvoj deci.  Za svoje usluge, po osnovu ugovora o privremenim i povremenim poslovima, imaju dnevnu naknadu u neto iznosu od hiljadu dinara. Najviše ih je sa srednjom školom, mada,zbog nezaposlenosti taj posao rade i visoko obrazovani, učiteljice, a trenutno i po jedan psiholog i profesor japanskog.     

Obuka za lične pratioce 

Veritas uslugu ličnog pratioca sprovodi na nivou grada Požarevca, sa opštinom Kostolac i pripadajućim selima, a dvoje dece iz Požarevca o trošku grada svakodnevno sa ličnim pratiocima putuju u Beograd, gde pohađaju OŠ „Antun Skala“ za obrazovanje autistične dece.

Iako se finansiraju iz budžeta grada Požarevca, ličnih pratilaca nema dovoljno. Na drugoj strani, u ostalim opštinama Braničevskog okruga, prema saznanjima Jasmine Turudić, ta usluga uopšte nije prepoznata , što ne znači da nema potreba. Veritas zato, kao licencirani pružalac usluga, može da ih ponudi i drugim gradovima, opštinama, za šta se već pripremaju.

Tu postoji sistem javne nabavke, a mi bismo bili licencirani realizator te usluge. Svakako ćemo ponuditi i drugim opštinama, da se na njihovoj teritoriji razvija ta usluga. Mislim da je to korisno ukoliko to oni mogu da budžetiraju“,  smatra Turudić.

Kada je reč o pedagoškim asistentima lokalne samouprave nemaju direktnu nadležnost, niti obavezu da finansiraju, ali to mogu ukoliko žele.

Data im je mogućnost, ali sve što nije napisano kao obaveza očigledno se izbegava. Ja ću pokušati da im predočim koje su prednosti, ali ne znam koliko će prihvatiti moje sugestije, kao roditelja koji u tome vidi nešto dobro“, kaže Nevenka Gajić iz Požarevac, majka jedanaestogodišnjeg Vuka koji ima Daun sindrom. Dobar znak je što je ove i prošle godine preko projekata Udruženja „ Osmi dan“ koje okuplja osobe sa Daunom u Požarevcu i okolini,a predvodi ga upravo Gajićeva, grad Požarevac odobrio finansiranje po dva pedagoška asistenta na period od četiri meseca.

 

Deca sa Daun sindromom u Požarevcu

Zaključno sa decembrom njen sin Vuk zajedno sa asistentom radio je gradivo po IOP-u za pojedinačne predmete, s obzirom na to da je peti razred. Iskustva su dobra, kaže ona, i smatra da pedagoški asistenti služe, ne samo da olakšaju rad prosvetnim radnicima u inkluziji, nego da se unapredi sistem obrazovanja i samim tim, pomogne deci sa smetnjom u razvoju da usvoje elementarna znanja, na osnovu kriterijuma koje određuju nastavnici u saradnji sa roditeljima.  

Iako nema obavezu da finansira ovu uslugu, Slaviša Stojković najavljuje da će grad Požarevac naći modus da građanima obezbedi jedan broj pedagoških asistenata.

Međutim, taj posao je delikatniji od onoga što radi lični pratilac, pa zato mora da ima i specifično obrazovanje. Na jednoj – dve radionice, slažu se stručnjaci, ne može se obučiti neko da smišlja sadržaje, da uči dete kako da shvati krug, boje, površinu, kvadrat, reč, pojam, da nauči pesmicu.

Olivera Popović

Svako može da obuče i nahrani dete, ali kada je ono uznemireno, ima problem, ne razume gradivo, kako će mu pomoći .Način i metodi učenja su totalno različiti, individualni kod svakog deteta. Defektolog zna kako da mu priđe, da metode  pristupa prilagodi detetu, a ne obrnuto, jer deca sa smetnjama u razvoju teže prihvataju nova lica, na njih drugačije utiču mnoge stvari, oni drugačije reaguju“, objašnjava Olivera Popović, defektolog u OŠ „Heroj Rosa Trifunović“ u selu Aleksandrovac kod Žabara.

Ako je potreba za pedagoškim asistentima u inkluziji evidentno velika, postavlja se pitanje zašto država, ako je već zakonom predvidela da sama finansira tu uslugu, to onda ne radi. Ako je takva odluka doneta ishitreno, zašto do sada to nije promenjeno i dugačije definisano i šta se čeka? Deca trpe, bespotrebno.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “ Inkluzivno obrazovanje dece sa invaliditetom u Braničevskom okrugu – deset godina posle ”koji sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja po osnovu Konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja namenjenih osobama sa invaliditetom u 2019.godini.

-Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top