Štale zamenili malinjacima (FOTO)

Žagubica

Poljoprivreda

Štale zamenili malinjacima (FOTO)

Foto: Privatna arhiva, A.M.

How Good Of A Friend Are You Really?

Poslednjih godina sve više meštana žagubičkog kraja, posebno oni čija se sela graniče sa opštinom Despotovac, ostavljaju sve što su do tada radili na svojim imanjima i sade maline. Najbolji primer je Bojan Filipan iz Bliznaka, koji gaji maline na 1,2 hektara i planira povećanje zasada, čim zaradi dovoljno.

Uzrok toga je što se već godinama sve manje isplati ulagati u stočarstvo, za koje je Homolje inače vrlo povoljno. U ovom delu opštine nemaju gde da predaju mleko, a za mesno govedarstvo moraš da imaš veliki kapacitet da bi dobio cenu koja će nadoknaditi troškove.

Od ratarstva su odavno odustali zbog nepovoljnog terena, neisplativosti i konstantne neizvesnosti.

Bojan Filipan malinjak je zasadio 2016. godine.

„Žena i ja smo tako odlučili jer su svi počeli da sade u selu pored, u Lipovici. Bolje bi bilo da imamo još više ali je problem navodnjavanje koje nije jeftino za tako veliku površinu. Razmišljali smo o kreditu, ali nadam se da ćemo uskoro zaraditi dovoljno“, priča Bojan.

Bojan i Milijada Filipan

Kaže da se isplati. Iako se cena konstantno menja, za sada samo raste . Prošle godine je bila 216 dinara po kilogramu.

Najteže im pada neizvesnost, jer ulože novac, urade sav posao, a za isplatu i konačnu cenu moraju da čekaju jesen.

„Platiš radnicima da oberu, odvezeš u hladnjaču, zamrznu je i onda ne znaš cenu. To je najgore“, iskren je Bojan.

Na voćarstvo su prešli kada su konačno odustali od uzgoja stoke, jer su uvideli da od toga može da se živi. Počeli su da gaje i rasade cveća, ali i da se bave povrtarstvom – uzgojem paradajza, paprike i krastavca.

Sada imaju četiri velika plastenika u kojima proizvedu i do 20.000 sadnica cveća i do 25.000 sadnica povrća.

Ima dosta posla, kaže Bojan, ali sve se rešava radom. Angažovani su svi u kući. On i žena, tri sina i snaha.  

Bojanov najmlađi sin Branislav je redovan u malinjaku

 „Sigurno je bolje voćarstvo nego stočarstvo. Prodaš kravu za male pare, nemaš gde da predaš mleko. Jeste čudno, ali više se isplati da se gaji cveće nego životinje“, objašnjava on i dodaje da je, dok se bavio stočarstvom, morao dodatno da radi druge poslove da bi opstao – išao je i u šumu u seču drva. 

Manji problem koji ovdašnje malinare zadesi povremeno, posebno u vreme berbe, je što ne mogu uvek da nađu dovoljno radne snage. U selu ima malo ljudi.

„ To je roba koja ne može da čeka, ako jedan dan ne bereš, sutra propadne“, naglašava Bojan.

Gajenjem malina i sadnica on i njegova porodica imaju posla tokom cele godine.

Cveće se seje već u decembru, tokom zime se loži vatra, kako ne bi izmrzlo. Nikada ne sme biti ispod 10 stepeni.

Posao oko paprike počinje već posle Božića, pa zatim ide paradajz, krastavci i sve tako do aprila, kada počinje prodaja.

U međuvremenu maline treba povezati, pa se neretko dešava da sa pijace odmah nastavljaju u malinjak, bez dana odmora.

Oko malina ima znatno više posla. Dva puta se kopa. U proleće se povežu, orežu, izbaci se višak, frizira se, prska i onda se okopaju pred berbu još jednom. Poseku se mlađari. I uz sve to neophodno je isprskati ih bar pet do sedam puta.

Kada oberu malinjak, pripremaju drva za zimu, da se sadnice ne smrznu. A na to se nadovezuje sađenje jesenjih ruža. Tako da za njih nema odmora cele godine.

 Bojan planira dodatne zasade čim uvede navodnjavanje

Od svih poslova, najteže im pada branje malina.

„Ceo dan sunce. Taman dođeš do kraja i kad pogledaš, one se ponovo crvene. Mi malinjak delimo na pola. Prvog dana oberemo polovinu, pa drugi dan drugu polovinu, da ne bi propalo“, ističe Bojan, ali dodaje da se sve na kraju isplati „Prošle godine bilo je oko 3,5 tone, cena je bila 216 dinara. Ali moraju se odbiti troškovi.“

Rudarenje lakši posao od branja malina

Budimir Davidović zasadio je manji malinjak na nagovor prijatelja iz Lipovice koji mu je doneo sadnice i obezbedio plasman u svojoj hladnjači, dva kilometra dalje. Ubedio ga je da se neće pokajati.

 

Budimir Davidović je zasadio maline na 30 ari i planira proširenje

„Rekao mi je: Zasadi, nećeš propasti. Druge godine smo imali prvi rod i berbu.  Dobra cena je bila. Odlučili smo da nastavimo i proširili se na 30 ari, jer smo videli da ima zarade “, priseća se Budimir te 2015. godine.

 

Gajenje malina je odličan posao u kojem teško možeš da propadneš

Maline mu nisu osnovni posao, zaposlen je u obližnjem rudniku Resavica i kako sam kaže, lakše je raditi u rudniku na 18 stepeni, nego brati maline na 40.

„Dobar i unosan biznis, ali treba vremena za to. Treba izdržati ove vrućine.  Nikad berba nije toliko kasnila. Uvek je počinjala u prvoj polovini juna i uvek smo izbegavali vrućine, ali ove godine je haos“, iskren je domaćin.

Bavi se i građevinom, a u domaćinstvu drže i stoku u manjem broju, dovoljno za sopstvene potrebe. To je posledica jedne seoske životne filozofije.

„Građevinu radim od malih nogu, jer ako ne znaš da radiš neke osnovne stvari, ne možeš da živiš na selu. Moraš da znaš da spremiš drva za zimu, oreš, posadiš nešto, inače nisi spreman za život“, smatra Budimir.

Najvažnije mu je što ne mora da brine za plasman, ne interesuje ga kome se prodaje dalje, a ni oko cene ne strepi.

„Ne isplaćuju nas odmah, nego tek kad se završi sezona berbe. Za mene je to najbolje. Mi dobijemo neku tržišnu cenu. Možda se razlikuje 5-10 dinara. Nikad nisam posebno pratio. Kad radite više poslova, pet dinara na tri tone je nebitno.“

Međutim, povremeno može da se desi da cena toliko padne da ti se više isplati da počupaš ceo malinjak, nego da ga bereš. Budimir je spreman na takav rizik, pa i da pregura tu godinu.

Budimir sa svojim radnicima na predahu u hladu

 Jedini konstantan izazov je nedovoljno odgovarajuće radne snage tokom tri nedelje, koliko traje berba.

„Mahom su to isti ljudi. Stariji uglavnom, mlađi su neozbiljni, ne mogu da rade kad dođu u pet sati iz kafića“, priča nam kroz osmeh identičnu priču kao i Bojan.

Kada sve sabere i oduzme, Budimir planira da podigne još jedan zasad od dvadesetak ari nove krupnije sorte, otpornije na sušu i kišu.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta  " Poljoprivrednici imaju reč" po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata iz budžeta Opštine Žagubica radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja u 2021. godini.

- Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu ne predstavljaju nužno zvaničan stav Opštine Žagubica

To Top