Suzana Stanković već dve decenije piše pozorišnu istoriju Petrovca

Petrovac

Društvo

Suzana Stanković već dve decenije piše pozorišnu istoriju Petrovca

Foto: A. Grujić, I. Jovanović

How Good Of A Friend Are You Really?

Suzana Stanković, pedesetčetvorogodišnja učiteljica i glumica iz Velikog Laola, već više od 20 godina čuva i unapređuje pozorišnu tradiciju Petrovca na Mlavi, živi na daskama koje život znače i uči mlade kolege o ljubavi prema ovoj umetnosti.

Dramski amaterizam u Petrovcu na Mlavi neguje se od 1908. godine, kada je osnovana prva amaterska trupa. Pozorište je tokom godina menjalo svoje ime i svoj pravni status. Nekoliko mladih ljudi koji su u njemu radili 1986. godine, između ostalih, Dobrivoje Petrović, Radiša Dragojević, Vladimir Makiš, Miroslav Živadinović postavili su pozorište na noge i učvrstili njegove temelje, te su oni najviše i zaslužni za ovo što danas predstavlja.

Od 2000. godine petrovačko pozorište počelo je još više da ulaže u amaterizam, sa akcentom na mlade glumce i dovođenje mlađe publike, a godinu dana kasnije Suzana Stanković je došla u ovo pozorište, kada su je dotadašnji glumci primetili na susretima sela u njenom rodnom mestu.

,,Te 2001. godine Veliko Laole je imalo dobar kulturno-umetnički program, a bila su uključena sva deca i nastavnici iz seoske škole. Pored folklora imali smo i pozorišnu sekciju, i tada su me primetili iz petrovačkog pozorišta i pozvali da im se priključim jer su počeli da rade novu predstavu sa profesionalnim rediteljima pa im je bila potrebna glumica”, započinje svoju priču Suzana Stanković.

Suzana Stanković

Pozorište joj je bilo blisko jer je tokom studiranja na Pedagoškoj akademiji u Beogradu imala obavezu da ide u pozorište i to joj se dopadalo. Ipak, nije ni sanjala da će gluma prevazići ljubav prema ostalim umetnostima, ali joj se vremenom uvukla pod kožu i postala sastavni deo života.

Kada je došla u petrovačko pozorište 2001. godine, bila je jedina žena u ansamblu, što joj na početku nije smetalo. Međutim, nakon nekoliko godina, shvatila je negativne strane toga, s obzirom na to da se situacija nije menjala i da nisu dolazili mladi glumci, te je pozorište tada predstavljalo jednu zatvorenu sredinu.

,,Ne možete održati pozorište bez glumica i bez mladih ljudi. Uvek su bili isti ljudi, a to na sceni može da dosadi, jer koliko god se trudili da lik uradimo na drugačiji način to nekada nije bilo moguće i sve je počelo da liči jedno na drugo”, kazala je naša sagovornica i istakla da danas nije tako.

Suzana Stanković na daskama koje život znače

Petrovačko pozorište sada ne funkcioniše samostalno, već pod okriljem Kulturno - prosvetnog centra, koji mu je omogućio mesto za rad, scenografiju i dobre ljude za saradnju, a samim tim i nove glumce.

Milica Ilić, direktorka KPC-a i glumica u petrovačkom pozorištu, smatra da upravo ova ustanova stavlja akcenat na pozorište kao najveći brend. Ipak, najveća fluktuacija glumaca, koja ranije nije postojala, postiže se školom glume u pozorištu, koju vodi profesionalni glumac Nikola Ugrinović, koji je iz nje i potekao.

,,Kulturni centar je pre 20 i više godina napravio školu glume, fenomenalni resurs odakle mi negujemo generacije za budućnost. Nije bitno da li će oni da ostanu u pozorištu ili im samo pomažemo da stvore pozorišnu kulturu. U školi mladi glumci uče hodanje, disanje, glumu, dikciju… Sada u petrovačkom ansamblu od 20 glumaca više od 15 njih je prošlo kroz školu glume”, kaže Ilić za E-Braničevo.

Milica Ilić 

Za razliku od vremena kada je glumica Suzana Stanković počela sa glumom, sada u petrovačkom ansamblu igra veći broj glumica nego glumaca.

,,To je stvarno retko, a Suzana predstavlja stub pozorišta. Posle porođaja se vratila da igra, što je u amaterizmu retko. Devojke budu u pozorištu i odu ili na studije ili se porode, pa nemaju veliku podršku porodice. Pripremni proces za jednu predstavu traje dva meseca – gostovanja, probe… To nam nije bazični posao kao profesionalcima”, dodala je Ilić.

Za više od 20 godina rada u pozorištu Suzana Stanković nije igrala samo u jednoj predstavi, i to 2017. godine, a učestvovala je ukupno u 15 glumačkih ostvarenja. Kao najbitnije nagrade izdvaja one za glumicu večeri, ali im ipak ne pridaje veliku pažnju.

,,Kada sedam ili osam godina igrate samo sa muškarcima onda naučite da te nagrade nikada ne doživljavate kao dokazivanje. Važnije je što je meni ovo vreme u pozorištu predstavljalo terapiju na ličnom planu i potrebnu igru i zadovoljstvo. Nagrade mogu ili ne moraju da se dogode”, istakla je Stanković.

Njena koleginica i direktorka KPC-a tvrdi da Suzana ima nenametljivu, pedagošku crtu i sve drži pod kontrolom, te da su ostali glumci dobijali nagrade zahaljujući njoj. Milica Ilić objašnjava   da Suzanu mlađi glumci slušaju, jer ima nenametljiv autoritet.

Ilić tvrdi da amaterizam predstavlja veliki trud i odricanje, a da kvalitet petrovačkog pozorišta vidi i publika, ali i sponzori i lokalna samouprava.

,,Za 20 prethodnih godina koja god vlast da je došla, svi su naučeni na to da pozorište mora da živi, da je ono najglasniji politički megafon, da okuplja sve  stranke i svo građanstvo. To nas obavezuje da stalno imamo kvalitetne predstave, a ukoliko to ne ispunimo budemo iskritikovani jer naša publika nije slatkorečiva”, naglasila je direktorka KPC-a.

Baš zbog kvaliteta čitavog ansambla Suzana Stanković ističe da je ljudi kao glumicu prepoznaju na ulici i van Petrovca na Mlavi i naglašava da je privilegija imati veliki broj prijatelja iz drugih gradova, s obzirom na to da neke od njih viđa više nego neke članove njene porodice koji žive u inostranstvu.

Ona se ne seća da je do sada nailazila na neke predrasude, s obzirom na to da dolazi iz male sredine, ili nije obraćala pažnju na to.. Njen karakter je, kako objašnjava, uvek bio slobodan i imala je i takav način odrastanja. Uvek je imala podršku porodice, te joj zato okolina nikada nije bila važna.

,,U svakom segmentu života mi je najvažnije da sam imala podršku mame, tate i sestre. Deca su sada velika, ali su roditelji bili najveća podrška i što se njih tiče jer ih je trebalo negde ostaviti s obzirom na česte probe, turneje, putovanja…”,objašnjava Suzana Stanković.

Sada pozorište u Petrovcu na Mlavi priprema po jednu ili dve predstave godišnje, ima uigranu ekipu glumaca, a za to je po rečima direktorke KPC-a i glumice Milice Ilić bilo potrebno mnogo truda i rada starijih kolega.

Zaljubljena u muziku i igru

Muziku i harmoniku Suzana je zavolela od detinjstva, ali muzičku školu nikada nije završila jer u njenom mestu nije postojala, a roditelji nisu imali finansijskih sredstava da joj plate obrazovanje u Požarevcu. Ipak, njen nastavnik matematike, koji je ujedno bio i harmonikaš, naučio ju je da svira harmoniku.

Pored ljubavi prema muzici, oduvek je bila prisutna u njenom biću i ljubav prema tradiciji i igri. Folklor je zavolela, kako kaže, ,,od kako zna za sebe”,a jedno vreme je i vodila dečije probe u Velikom Laolu dok nije počela da igra u pozorištu.  Međutim, tamo se KUD ugasio jer je, po Suzaninim rečima, veliki broj dece u inostranstvu.

Osnovala Festival dramskih sekcija

Kao učiteljica u osnovnoj školi u Šetonju, smatra da bi deca u školi trebalo da dožive i neke druge emocije, pored svakodnevnih časova. Došla je na ideju da osnuje Festival dramskih sekcija, odnosno susret dramskih sekcija, te tako poveže decu osnovnih škola sa teritorije opštine Petrovac na Mlavi.

,,Festival je radio do epidemije koronavirusa, punih sedam godina. Žao mi je što je sada to stalo, jer je ovaj događaj na dnevnom nivou imao gostovanja tri škole koje su predstavljale kratke dramske prikaze dužine do pola sata. Ideja je bila da se škole smenjuju i da đaci gledaju jedni druge. U početku se škole nisu odazivale u velikom broju, ali se to proširilo poslednjih godina i van granica opštine Petrovac”, kazala je Stanković i dodala da bi ovaj festival trebalo da se proširi i na KPC u Petrovcu.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta „Petrovčanke – opstanak u njihovim rukama“ koji sufinansira Opština Petrovac na Mlavi po javnom pozivu za sufinansiranje projekata iz budžeta opštine Petrovac na Mlavi radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja u 2022. godini.

–  Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top