UMESTO ŠTETE – KORIST: Kako od žetvenih ostataka do agro peleta

Braničevo

Poljoprivreda

UMESTO ŠTETE – KORIST: Kako od žetvenih ostataka do agro peleta

Foto: Pixabay.com, Arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Čini se da poljoprivredni proizvođači sve manje pale žetvene ostatke i umesto toga ih zaoravaju. To je dobra vest s obzirom na to da isparenja iz sagorelih njiva zagađuju vazduh, stvara se opasnost od širenja požara i ugrožavanja života ljudi i životinja, a paljevina na zemlji uništava korisne mikroorganizme.

Moguće je da je pregršt medijskih sadržaja, apela nadležnih organa, kaznena politika, edukacija, uticala na svest poljoprivrednika i pomogla da se broj onih koji pale strnjišta smanji. Sve više proizvođača postaje svesno korisnosti zaoravnja žetvenih ostataka kako bi poboljšali kvalitet zemljišta koje obrađuju, jer na taj način dobijaju prirodno đubrivo. Spaljivanje strnjišta osim što smanjuje plodnost, dovodi i do degradacije zemljišta.

Ali, o tome smo pisali u prethodnom periodu. Sada idemo korak dalje – bavimo se dodatnim benefitom koji se može dobiti od žetvenih ostataka. Nažalost, to je prava retkost i malo se zna. Reč je o upotrebi tih ostataka kao sirovini za proizvodnju agro peleta.

U Braničevskom okrugu toga skoro da nema. Veoma mali procenat poljoprivrednih proizvođača iz ovih krajeva sakuplja žetvene ostatke kao sirovinu za individualno loženje u domaćinstvima i proizvodnju jedne posebne i ekološki čiste vrste peleta, a to je agro pelet.

Pelet je gorivi materijal, vrsta biogoriva koja se pravi od kompresovanih organskih materijala ili biomase. Pelet se može napraviti od industrijskog otpada i nus proizvoda industrije, drvnog otpada, poljoprivrednih ostataka i sličnih organskih materija. Ko koristi pelet najčešče koristi onaj koji je proizveden od drveta, koji se dobija tako što se piljevina tehnološkim procesima melje, suši i presuje  pomoću posebnih mašina. Daljom obradom na visokim temperaturama oslobađa se lignin koji je prirodno vezivo i formira prepoznatljivi oblik peleta, a sama prisutnost vlage unutar peleta je na izuzetno niskom nivou, što omogćava veliku učinkovitost prilikom sagorevanja.

Pelet od drveta

Domaćinstva koja koriste pelet za grejanje imaju posebne kotlove i peći napravljene isključivo za takvo grejanje. Energetska vrednost peleta je izuzetno velika i izjednačjuje se sa drvetom i ugljem. Emisije gasova kao što su oksidi azota i sumpora i ostalih jedinjenja su minimalna u poređenju sa gasovima koji se oslobađaju sagorevanjem uglja ili drveta. U vezi peleta jedino što može biti problematično jeste emisija suspendovanih čestica veličine 2,5 mikrona od strane dotrajalih peći koje u urbanim sredinama mogu prouzrokovati problem sa aerozagađenjem, ali uz savremene kotlove i peći taj problem se lako može izbeći.

Umesto da se zapale, žetveni ostaci između ostalog mogu biti iskorišćeni od strane pojloprivrednika kao  materijal za grejanje domaćinstava, farmi i ostalih objekata. Ostaci se za te potrebe mogu koristiti sirovi, ali njihovom potpunom obradom za potrebe grejanja dobija se posebna vrsta peleta pod nazivom agro pelet. Ostaci na njivama se u ove svrhe koriste iz nekoliko razloga. Pre svega zbog svoje visoke energetske vrednosti. Dalje, lako se do njih dolazi i široko su dostupni. Takođe, njihovim sagorevanjem emisije zagađujućih jedinjenja su minimalne, a sami ostaci sadrže korisne minerale koje čine biogorivo.

Velike su štete od paljenja strnjišta, a korist bi bila ogromna ako bi se od ostataka pravio pelet

Nije samo trend u svetu, već i kod nas, da usled ograničenih fosilnih goriva i zagađenja životne sredine, sve više se i ljudi i kompanija okreće korišćenju obnovljivih izvora energije, a poseban se akcenat daje na promociju korišćenja biomase za proizvodnju toplotne i električne energije i biogoriva.

Agro pelet nema dugu tradiciju u našoj zemlji. To je proizvod koji se proizvodi od poljoprivredne biomase, cilindričnog je oblika, glatke strukture i bez mirisa. Za proizvodnju ove vrste peleta se često koriste slama soje, pšenice, uljane repice i drugih kultura. Dobija se presovanjem biomase pod visokim pritiskom bez dodavanja bilo kakvih vezivnih sredstava. Osim što je dobar za sagorevanje u kotlovima i posebnim pećima za pelet, on se može koristiti i kao prostirka za uzgoj životinja.

Nažalost, u Braničevskom okrugu ne postoji takva navika, niti bilo kakav vid saradnje između poljloprivrednih proizvođača i fabrike koja proizvodi agro pelet, jer i ono malo fabrika koje to rade baziraju se na drvetu i nus proizvodima dobijenim od obrade drveta. Međutim, po rečima Jasminke Đorđević Miloradović,  poljoprivredniciiz Vojvodine imaju dobru saradnju i to čak sa zemljama Evropske unije.

Jasminka Đorđević Miloradović

„Postoje podaci koji ukazuju da Mađarska i Austrija uvoze slamu iz Vojvodine kako bi je koristili u toplanama koje rade na biomasu. Mi kada bismo koristili žetvene ostatke za proizvodnju biomase, peleta i briketa, učinili bismo znatne uštede. Umesto što bi se koristila drva, ugalj, mazut, za grejanje bi  se koristio pelet dobijen od žetvenih ostataka. Da bi se ti ostaci upotrebili kao biomasa treba izvršiti ljuštenje, baliranje, skladištenje i na kraju nabavku posebnih peći i kotlova za njihovu upotrebu“, rekla je Đorđević Miloradović.

Poljoprivrednik Živoslav Bogdanović iz Bubušinca otkriva da je ranijih godina postojala ideja da jedna strana kompanija u saradnji sa ovdašnjim poljoprivrednicima obezbedi grejanje za domaćinstva nekoliko sela u kraju, uz pomoć poljoprivrednih ostataka.

„Za korišćenje žetvenih ostataka kao goriva za grejanje domaćinstava upotrebljavaju se posebni kotlovi u koje se ubacuju bale koje se skupe, ali to u naše krajeve još nije stiglo. Nekada je postojala ideja da jedna italijanska firma radi grejanje za pojedina sela, tako što bismo mi poljoprivredni proizvođači spremali ogrev te vrste, a oni bi daljim obradama to nama omogućili. Čuo sam da se strnjika koristi za te potrebe, ali toga kod nas nažalost još nema“, rekao je Bogdanović.

 

 

Živoslav Bogdanović

U Braničevskom okrugu postoji mali broj fabrika koje se bave proizvodnjom peleta, a i one se bave proizvodnjom peleta od drveta i nus produkta drveta, a dominantan tip je pelet od bukve zbog izuzetnih karakteristika.

Mali je broj ovdašnjih poljoprivrednika koji sa njive sakupe, i uz minimalnu ili gotovo nikakvu obradu, korsite žetvene ostatke za sopstvene potrebe grejanja.

Upotreba žetvenih ostataka u proizvodnji agro peleta u našoj zemlji postoji u malom procentu i ona je koncentrisana uglavnom na teritoriji Vojvodine, gde pojedini privrednici koji se time bave imaju saradnju sa poljoprivrednim proizvođačima od kojih otkupljuju strnjiku. Možda će u vremenima koja dolaze poljoprivrednici, vlasnici pogona za proizvodnju peleta, ali i oni koji jednu takvu firmu planiraju da otvore shvatiti značaj upotrebe žetvenih ostataka u proizvodnji biogoriva kao što je agro pelet, koji je eneregetski vrlo efikasan i ekološki čist.

 Najbolje bi bilo da se pokrene inicijativa udruživanja, jer pojedinac teško da može sam da pokrene takav posao u našim uslovima na selu. Kooperacija poljoprivrednika i proizvođača agropeleta za početak bi bila preporučljiva, što bi kasnije moglo da dovede do stvaranja novih malih biznisa proizvodnje ovog ekološkog ogrevnog materijala. Prvi korak u svemu ipak je u tome da poljoprivrednici shvate kakvu korist mogu imati od ostataka na njivama, koje i dalje u najvećoj meri spaljuju i tako svima prave štetu,a najviše sebi. Nasuprot tome, ako bi se ostaci pravilno koristili nakon žetve i skidanja letine, višestruku korist bi imali i poljoprivrednici i društvo u celini.

Ipak, utisak je da bi i država mogla da poradi na ovome, iz ekoloških i ekonomskih razloga. Jer, mali poljoprivredni proizvođač, pa čak i neko sa malo ozbiljnijom proizvodnjom, morao bi da uloži veliki novac u proces prerade i proizvodnje agro peleta. A većina taj novac nema. Na drugoj strani, saradnja sa već postojećim proozvođačima uslovljena je mnogim preprekama i nije izvesna. Međutim, koliko je poznato, za sada nema takvih podsticaja za poljoprivredne proizvođače od strane države.A da li ima inicijative od starne poljoprivrednika i proizvođača peleta, nije poznato.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta „Ne pali, već zaori i zaradi" koji preko Udruženja ”Koreni” sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata proizvodnje medijskih sadržaja  za internet medije u 2020.godini.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top