Vlasi – od tradicije do predrasuda

Braničevo

Društvo

Vlasi – od tradicije do predrasuda

Foto: Biblioteka rumunske akademije, A. G.

How Good Of A Friend Are You Really?

Pojam „Vlah“ vuče korene još iz vremena doseljavanja Slovena na Balkan, a kroz viševekovnu istoriju menjao je značenje. Danas ovaj pojam predstavlja etničku grupaciju za koju su vezane brojne predrasude, zbog čega mnogi pripadnici vlaške nacionalne manjine ne žele da se izjasne kao Vlasi.

U staroslovenskom jeziku pojam “vlah” značio je zapadnjak, to je bio naziv koji su Sloveni koji su dolazili na Balkan koristili za stanovništvo zapadno od sebe, kaže Gordan Bojković, doktor istorijskih nauka.

Dalje navodi da je to stanovništvo u vreme rimskog carstva uglavnom živelo po brdima i planinama, odnosno sklanjalo se u posebno utvrđena mesta napuštajući antičke obrasce, što zapravo predstavlja začetak arhitekture srednjeg veka na ovim prostorima.

„Kasnije od 6. do 8. veka nema nikakvih istorijskih podataka, a to je doba spajanja dva sveta - slovenskog i onog koji je ostao od rimske imperije. Verovatno tada dolazi do njihovog međusobnog prožimanja, prihvatanja i organizacije zajedničkog suživota. Jedan od najranijih pomena Vlaha u vizantijskim izvorima vezan je za rat koji je Vasilije II Makedonac Bugaroubica vodio protiv Samuila, makedonskog i bugarskog cara, od 996. do 1018. godine. U tom ratu najžešći otpor pružili su Vlasi na planini Balkan pod svojim zapovednikom. Kod nas se Vlah pominje u poveljama Stefana Nemanje u domenu sudstva, poznato je da su imali pravo da sude između sebe. Iz drugih povelja koje su sačuvane u manastirima znamo da je stanovništvo koje je imalo vlaški status bilo pod ingerencijama vladara, da su zapravo bili stočari koji su se delili u dve grupe - lagatore i ćelatore. Vlasi ćelatori, ili ubogi Vlasi, su pre svega čuvali sitnu stoku, ovce i koze, dok je poseban zadatak Vlaha lagatora bio čuvanje konja koji su bili izuzetno cenjena i tražena roba u srednjem veku“, objašnjava Bojković i ističe da je tokom srednjeg veka pojam „Vlah“ na teritoriji srpske srednjovekovne države definisan kao socijalna kategorija, odnosno sloj stanovništva sa posebnim pravima i specifičnim zanimanjem i istovremeno određenim obavezama, a ne kao etnička grupacija.

Vlaški stočar u 17. veku

Dolaskom Turaka na Balkan Vlasi su zadržali jedan značajan deo privilegija, ali su događaji u turskom carstvu doveli do promene ovog shvatanja. Naime, na severnim obalama donjeg toka Dunava, u današnjoj južnoj Rumuniji, početkom 14. veka nastalo je veliko vojvodstvo Vlaška, koje se odcepilo 1310. godine od Bugarske pod vođstvom vojvode Basarabe koji je zasnovao i prvu dinastiju. Kasnije, prilikom seobe Srba 1735. godine, pod Arsenijem IV Šakabentom, pojavljuju se prve vesti o doseljavanju stanovništva sa područja Vlaške na ove prostore, konkretno u okolinu Kučeva. Njihovo dalje širenje u današnjem Braničevskom okrugu može se pratiti kroz Austrijske popise 1735-1738. godine iz crkava i manastira u Eparhiji požarevačkoj i beogradskoj.

“Od tog trenutka, od te 1735. godine, mi možemo govoriti o Vlasima kao zasebnoj etničkoj grupaciji“, ističe Bojković.

Gordan Bojković

Migracije stanovništva dovele su do toga da pripadnika vlaške nacionalne manjine ima u čitavoj Srbiji,u najvećem broju nastanjeni su u severoistočnom delu države i nemaju etničku prevagu ni u jednoj opštini. Prema poslednjem popisu iz 2011. godine najveći broj Vlaha živi u Boru (6.701), zatim u tri opštine Braničevskog okruga - Petrovcu na Mlavi 4.609,  Kučevu 3.927 i Žagubici 2.811. Procentualno najviše žive u selima, konkretno, 64 sela Braničevskog okruga su čisto vlaška.

Procenjuje se da Vlaha ima mnogo više i rasprostranjeni su širom Braničevkog okruga, međutim, zbog brojnih predrasuda mnogi su se izjasnili kao Srbi.

Dominantna je predrasuda koja ih vezuje za magiju i brojne obrede koji vuku korene iz paganizma, iako se ta obeležja danas uglavnom vezuju za tradiciju i nematerijalno kulturno nasleđe ovog naroda. Iz ovoga dalje često proizilazi predrasuda da su Vlasi neobrazovan i primitivan narod, iako se oni danas nikako ne mogu svoditi na te stereotipe jer su među sobom oduvek imali  obrazovane i uspešne ljude u svim oblastima, od umetnosti, kulture do nauke.

Brinu i zablude da su Vlasi zapravo Rumuni i da je vlaški jezik rumunski, i one su sve agresivnije ovde u pograničnoj zoni sa Rumunijom. Zbog određenih povlastica koje ima rumunski narod, mnogi Vlasi su se u prethodnih nekoliko godina izjasnili kao Rumuni.

Po brojnosti i šteti koja im se nanosi, u samom vrhu su i predrasude o ženama vlaškog porekla koje se u mnogim krajevima izjednačavaju sa vračarama koje baju i koriste moćnu magiju, iako su Vlahinje zapravo stubovi vlaških porodica i čuvari bogate tradicije ovog naroda. Uz ženu vlaške nacionalnosti često ide i epitet da je lakog morala, a i ova predrasuda korene vuče iz pojedinih starih običaja i obreda koji danas uglavnom žive samo u pričama.

„Ne bih mogao da kažem kada je to počelo i da li je to zaista tako bilo. Izvesno je da su vlaški običaji ostali bolje sačuvani jer su oni živeli izolovano, na brdskim i planinskim predelima. Međutim, danas kada pričamo o Vlasima i Srbima, mi ne govorimo samo o komšijama, već i o rođacima i kumovima, ako ne i nekom bližem krvnom srodstvu jer je došlo do mešanja stanovništva i tu ne bi trebalo da postoje predrasude“, smatra Bojković.

Vlasi neguju svoju tradiciju i običaje

Očuvanje bogate kulture, običaja i tradicije za Vlahe je, sva je prilika, bio mač sa dve oštrice – sa jedne strane su sačuvali svoju posebnost, a sa druge strane su time doprineli širenju predrasuda koje ih danas diskriminišu. Veliku ulogu u tome imali su mediji, koji su zbog čitanosti često banalizoval običaje ove nacionalne manjine. O pisanju lista „Alo“ o različitim vlaškim običajima raspravljalo se nedavno i na Svetu za štampu koji se bavi etikom u štampanim i onlajn medijima, a najveću buru u javnosti nedavno je izazvala serija „Crna svadba“, na koju je reagovao i Nacionalni savet Vlaha.

Vlasi, poput svih drugih naroda, imali su svoje posebnosti i običaje koji vuku korene iz paganizma, ali većina njih se danas više ne praktikuje i o tome je neophodno da se podigne svest ljudi. Istorija nas uči da su Vlasi prevenstveno  bili stočari, ali su danas u velikoj meri obrazovani, uspešni u poslovima kojima se bave, porodični ljudi i dobri domaćini.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Predrasude o Vlasima - ogroman i opasan teret”. 

– Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top