Zadnji je čas da država zaustavi emigracije Vlaha i spreči njihov nestanak (FOTO)

Braničevo

Društvo

Zadnji je čas da država zaustavi emigracije Vlaha i spreči njihov nestanak (FOTO)

Foto: Marina Jovanović, Fejsbuk, arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Ekonomski momenat uvek je bio presudan za emigracije Vlaha, oni odlaze da žive tamo gde im je bolje.Emigracije se mogu smanjiti samo ako se obezbede adekvatni uslovi da u matici žive približno isto ili bolje nego u inostranstvu.

Činjenica je da je ekonomski momenat presudan za odlazak Vlaha iz Srbije i da se država, lokalne samouprave u kojima živi ova nacionalna manjina i Nacionalni savet Vlaha Srbije, moraju svim sredstvima boriti da ih zadrže. Ekonomsko jačanje je ključno u smanjivanju emigracija mladih Vlaha, odnosno stvaranje boljih uslova za zapošljavanje, smatra Novica Janošević, predsednik Nacionalnog saveta Vlaha Srbije.

“Očekivati od mladih ljudi da sami bez ikakve pomoći krenu moguće je, ali su to retki slučajevi. Zašto? Zašto je uvek potreban neki početni kapital – ili novčani, ili u znanju, iskustvu i tržištu, sve zavisi od toga čime žele da se bave. Trebalo bi više da se uključi država i da pomogne mladim ljudima da pokrenu posao, jer bez organizovane pomoći, kako države, tako i ozbiljnih zadruga i udruženja, mladi ljudi teško mogu da pokrenu svoj privatni posao, a ne možemo da očekujemo da  svi budu zaposleni u javnom sektoru, i zato govorim o privatnom sektoru. Kada mladi treba da se odluče da li će da pokrenu neki privatni biznis ovde ili da odu u inostranstvo gde ih već čeka neki, ne tako lep ali dobro plaćen posao, pre će da se odluče za težak ali dobro plaćen posao, nego za neizvesnost ovde”, smatra Janošević.

 

Novica Janošević, predsednik NSV

Prvi čovek srpskih Vlaha veruje da bi uz pomoć države ova crna slika mogla da se promeni. Po njegovim rečima, država može protiv emigracija vlaškog stanovnoštva da se bori nizom mera koje će poboljšati uslove zapošljavanja i samim tim podići kvalitet života mladih ljudi, a onda oni neće imati preku potrebu da idu iz zemlje.

“Država može da obezbedi mladim bračnim parovima adekvatnu edukaciju, povoljni” start up” kredit i duži rok otplate, subvencije i određeno tržište. Potrebno je da se mladim ljudima pruži neki početni kapital da pokrenu posao, da im se pruži šansa”, naglašava Janošević.

On je kao primer koliko je značajan početni kapital naveo bračni par sa dvoje dece koji se vratio iz Austrije u Ceremošnju, vlaško selo u optini Kučevo, gde je napravio veliki plastenik i počeo da se bavi organskom proizvodnjom. Kaže da imaju dobro tržište i da žive od toga. Kao drugi primer naveo je mladi bračni par iz Voluje, takođe sela u opštini Kučevo, koji se bavi proizvodnjom jagoda na površini od jednog hektara i dobro zarađuje od toga.

Nikodije Adamović iz Vrbnice, sela sa većinskim vlaškim življem u opštini Malo Crniće, seća se da je njegov stric 1965. godine otišao u Francusku, među prvima iz ovog sela, a majka 1969.godine u Austriju.Po njegovim rečima, tada su to bili pojedinačni slučajevi, a kasnije su počeli polako da odlaze u sve većem broju, i to čitave porodice, što nažalost nije redak slučaj u malocrnićkoj opštini. Glavni razlog je, kako kaže, ekonomski, odnosno zaposlenje i veća zarada. Adamović je takođe iskusio život u inostranstvu ali je ipak ostao u Srbiji.

“Bio sam tri meseca kod majke u Austriji još kao srednjoškolac, radio sam u jednoj mesari kako bih zaradio novac da kupim fotoaparat, jer sam bio zaljubljenik u fotografiju. Onda sam video kako to izgleda, budio sam se u četiri sata ujutru i radio do 16 časova, bilo je teško, ali je plata bila dobra. Iskusio sam život u inostranstvu i možda bih i ja otišao sa suprugom da nismo imali posao ovde. Međutim, sticajem okolnosti moja supruga je otvorila firmu 1992.godine koja i danas radi, a ja sam završio fakultet i od 1991. do 1993. godine bio sam predsednik opštine Malo Crniće, a potom sam do penzije, dakle do 2004. godine radio u policiji”, ispričao je za portal E-Braničevo Nikodije Adamović.

 

Nikodije Adamović

Po Adamovićevim rečima, sudbina njegovih sinova bila je drugačija.

“Iz moje kuće su oba sina otišla u inostranstvo, stariji je u Nemačkoj sa snajom i unukom, a mlađi u Austiji sa ženom”, kaže Adamović.

Na pitanje da li je za odlazak mladih Vlaha u inostranstvo presudan ekonomski momenat, Adamović smatra da je 50:50 – odnosno 50 odsto odlazi iz ekonomskog razloga, a 50 odsto jer ga privuku ostali, to je po principu; “ zašto ne bih i ja, kad mnogi odlaze”.

“Mislim da je zadnji čas da država zajedno sa Nacionalnim savetom Vlaha nešto preduzme. Država bi trebalo da ima malo drugačiji odnos prema vlaškoj nacionalnoj manjini. Na primer, pripadnici romske nacionalne manjine imaju određene olakšice prilikom upisa na fakultete i u srednje škole, imaju svake nedelje na javnom servisu svoj prostor za oglašavanje, a koliko znam Vlasi ne. Mišljenja sam da kada bi se stvorili uslovi da budu veći prihodi, kada bi mladi ljudi imali zaradu oko 500 evra mesečno, verujem da mnogi ne bi otišli, to je moja procena. Na primer, dok je moj sin živeo sam u Austriji  ostajalo mu je mesečno oko 300 evra kada isplati sve obaveze, i to što je nepušač. Nije više ni tamo kao što je nekada bilo”, kaže Adamović.

On posebno ističe da bi država trebalo nerazvijenim opštinama kao što je Malo Crniće da daje veća sredstva kako bi se  više ulagalo u obezbeđivanje osnovnih uslova za život, poput izgradnje kanalizacione i vodovodne mreže, i uređenje putne infrastrukture. To su, po njegovim rečima, osnovni uslovi koji moraju da se obezbede kako bi se razvio turizam, privreda i poljoprivreda, a potom i zadržali mladi u svojim rodnim mestima.

Po mišljenju Snežane Gržobić Pavlović, predsednice Udruženja “Koreni” iz okoline Kučeva i doskorašnje koordinatorke za vlaške manifestacije pri NSV, u našoj državi neophodni su jasno definisani razvojni ciljevi i u skladu sa tim, sveobuhvatne reforme koje bi dovele do sistemskog uređenja u interesu građana.

Vlasi u Braničevskom okrugu u najvećem broju žive po selima i većina se bavi poljoprivredom koja je opterećena velikim problemima, počev od oskudne poljoprivredne mehanizacije, preskupog goriva, semena, sadnog materijala i veterinarskih usluga, lošeg plasmana poljoprivrednih proizvoda, a poseban problem stvara nedostatak radne snage. Mladi su demoralisani i nemotivisani jer ne vide mogućnost da žive od svog rada iako su fakultetski obrazovali, a mnogi su se i prekvalifikovali. Sve veći broj Vlaha ali i pripadnika drugih nacionalnosti  napušta svoja ognjišta  i odlaze u evropske države u potrazi za sigurnošću i boljim kvalitetom života. Zato su neophodne hitne mere države i implementacija nove strategije razvoja koja će obuhvatiti ulaganje u malu privredu  jer su tu veliki potencijali gde bi mnogi mladi pronašli uhlebljenje, da se mladima omogući kreditiranje po minimalnim kamatama i bez starosnih ograničenja, da se postojeći smeštajni kapaciteti na selu  stave u funkciju razvoja seoskog turizma, da na početku procesa poljoprivredne proizvodnje budu poznate i garantovane cene, da se stave u funkciju svi mogući podsticaji i usmerenja da mladi obrađuju svoju zemlju, osnivaju zadruge i osnažuju  proizvodne i prerađivačke kapacitete“, kaže Gržobić Pavlović i dodaje da je neophodna savetodavna i stručna pomoć stanovništvu u sferi samozapošljavanja, razvojnog investiranja i osiguranja.

Na pitanje da li mora da se radi samo na poboljšanju ekonomskih prilika, ili ima i drugih šansi za ostanak mladih Vlaha koje bi trebalo pospešiti, Gržibić smatra da bi jak efekat izazvale mere u pogledu potsticanja rađanja, a koje se nebi odnosile samo na jednokratnu pomoć.

“Treba osnažiti poziciju majki na selu i iznaći model finansijske potpore u vreme trudničkog i porodiljskog bolovanja kao i mogućnost primanja dečjeg dodatka bez uslovljavanja koja obuhvataju katastarski prihod od posedovanja poljoprivrednog zemljišta. Takođe bi trebalo smanjiti akcize i porez na robu, lekove i proizvode za bebe i otvarati vrtiće i škole u seoskim sredinama, jer je ovo pitanje opstanka i nema mesta za rezonovanje po modelu finansijske isplativosti. Neophodna je dostupnost adekvatne zdravstvene zaštite, putna, vodovodna, kanalizaciona i telekomunikaciona mreža i pristup internetu kao i mogućnost konzumiranja raznovrsnih kulturnih sadržaja. Naša dijaspora ima veliki potencijal  da gradi i obnavlja proizvodne resurse u svojoj zemlji i dodatnu motivaciju pošto tako uvećavaju svoju imovinu. Za njihovo animiranje neophodan je povratak poverenja u državne institucije i stvaranje sigurnog poslovnog ambijenta bez partijskog uticaja“, smatra naša sagovornica.

Radiša Dragojević, predsednik Izvršnog odbora Nacionalnog saveta Vlaha Srbije, takođe smatra da su ekonomski razlozi glavni uzrok odlaska mladih Vlaha iz svojih ognjišta, a potom rumunizacija Vlaha koja sve više uzima maha.

“Mi imamo dva problema u Srbiji, jedan je opadanje nataliteta, odnosno “bela kuga”, a drugi je ekonomski momenat koji je počevši od šezdesetih godina bio osnovni razlog za pokretanje emigracija ka zapadu i to je išlo nekom lančanom reakcijom do dana današnjeg.Toliko je veliko interesovanje mladih ljudi za odlazak iz zemlje da pripadnici vlaške nacionalne manjine pribegavaju “rumunizaciji”, a sve u cilju dobijanja pasoša susedne Rumunije koji im otvara vrata ka Evropskoj uniji”, kaže Dragojević.

 

Radiša Dragijević, predsednik Izvršnog odbora NSV

On smatra da bi emigracije Vlaha smanjio ekonomski razvoj Istočne Srbije. Pored oživljavanja, basena Bor i rudnika u Majdanpeku, Dragojević je podsetio da ne postoji nijedan veći gigant na teritoriji 20 opština koje naseljavaju Vlasi.

“Sećamo se da je prikom zatvaranja rudnika u Majdanpeku naglo došlo da emigracija stanovništva u druge gradove i evropske zemlje, dakle, odgovor je da se mladi mogu zadržati samo otvaranjem novih radnih mesta i poboljšanjem životnog standarda kojem se teži. Mi imamo predispozicije za razvoj poljoprivrede i turizma i smatram da je to šansa za upošljavanje mladih Vlaha i njihov ostanak u Srbiji”, zaključio je Dragojević.

Rumunizacija Vlaha pospešila je emigracije pripadnika ove nacionalne manjine. Iako svesni da su dva različita naroda, Vlasi se izjašnjavaju kao Rumuni da bi mogli da dobiju njihov pasoš i lakše putuju Evropom. Pitali smo naše sagovornike da li bi trebalo da se stane na put pojedincima i nekim agencijama koje se bave vrbovanjem Vlaha, i kako to može da se učini?

“Mislim da je jako teško da se država zakonski bori protiv takvih organzacija.Oni koji stvarno žele da dođu do rumunskog pasoša svakako će naći put, a oni koji žele da profitiraju na tome, pa makar to bilo nečasno, oni će to i uraditi, naći će neku zakonsku mogućnost. Sve te kvazi agencije koje se bave posredovanjem u dobijanju potrebnih dozvola i pribavljanjem određenih dokumenata za dvojno državljanstvo su jedna vrsta prevare, jer to čovek može i sam da uradi, a oni naplaćuju agencijsku uslugu  i to je legalno. Možda je onda bolje da postoje registrovane agencije nego da se to radi na crno, barem plaćaju neki porez državi”, kaže Janošević.

Adamović smatra da država nedovoljno utiče na sprečavanje rumunizacije Vlaha.

“Slažem se da ne treba da se svađamo sa Rumunima, ali moramo da nađemo neki ugao da im priđemo i uradimo nešto po tom pitanju. Rumunski sveštenici dolaze u Srbiju, zidaju rumunske crkve, a za izgradnju neko mora da im da dozvolu.Trebalo bi da se preduzmu određene mere. Pošto ljudi znaju da sam u Nacionalnom savetu Vlaha dolaze da me pitaju za rumunske pasoše, da li ja, pošto se kako kažu bavim vlaškim pitanjima, mogu da im pomognem u pribavljanju rumunskog pasoša. Objašnjavam im da imam informaciju da je stotinak ljudi dobilo falš rumuski pasoš i da su posle snosili određene posledice. Savetujem ih da vode računa i da se ne uključuju u to, koliko god mogu pokušavam ljude da odvratim od te ideje”, rekao je Adamović.

Dragojević kaže da je Nacionalni savet Vlaha ukazao više puta vrhu države na delovanje agencija koje se uslovno rečeno bave “rumunizacijom” ali da ništa po tom pitanju nije preduzeto.

“Mislim da se te agencije time bave iz materijalnih razloga, uzimaju dobru proviziju. To je za sada legalno, one rade kao posrednici, nisu ti koji direktno obezbeđuju rumunski pasoš i oni se na taj način ograđuju od eventualne odgovornosti sutradan ako ne uspeju, a pripadnici vlaške nacionalne manjine su spremni na prihvatanje svih uslova kako bi došli do krajnjeg cilja, a to je posao u nekoj od zemalja Evropske unije. Nacionalni savet je na sastancima sa vrhom države ukazivao na taj problem, dakle nisu oni neobavešteni, ali nijedan potez nismo videli koji bi sprečio, odnosno smanjio delatnost tih agencija. Rumunski pasoš otvara vrata ka zemljama Evropske unije, našim đacima odobrava se besplatno studiranje u Rumuniji, a mi za sada nemamo instrumente kojim bi država mladim Vlasima to nadomestila”, objašnjava Dragojević.

Naš sagovornik još ističe nezvanične podatke do kojih je došao da je nešto više od 200 punoletnih pripadnika vlaške nacionalne manjine iz Petrovca bilo na posebnom biračkom spisku rumunske nacionalne manjine,  a da ih je sada hiljadu, i dodao da je slična situacija i u drugim opštinama.

Iz svega navedenog može se zaključiti da postoji opasnost da će Vlasi kao nacionalna manjina u Srbiji nestati, ukoliko se u skorije vreme nešto ne preduzme. Značajno je kontinuirano raditi na očuvanju jezika, tradicije, kulture  i običaja, ali to nije dovoljno da bi se mladi Vlasi zadržali u svojim ognjištima. Njima je potrebno da imaju prvenstveno osnovne uslove za život u svojim naseljima – izgrađenu kanalizacionu mrežu, zdravu pijaću vodu, uređene puteve, a potom i mogućnost da se zaposle ili pokrenu privatni posao od koga mogu solidno da žive.

Nije sve na državi, lokalnoj samoupravi i Nacionalnom savetu Vlaha, jer oni su nemoćni ako svi Vlasi odu iz zemlje, već i pripadnici vlaške nacionalne manjine moraju da daju šansu u svom rodnom selu i gradu, svojoj matičnoj državi Srbiji i sami daju svoj doprinos u stvaranju boljih uslova za život u svom okruženju.

A u tome bi veliku ulogu mogli da imaju mediji, naročito lokalni koji bi emitovali i programe na jeziku ove nacionalne manjine, otvarali ove ozbiljne teme, promovisali vlašku tradiciju kod mladih naraštaja, ali oni to ne rade u dovoljnoj meri, a u Braničevskom okrugu ne postoji medij na vlaškom jeziku.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “ AKO ODEŠ, NEĆE NAS BITI – kako sprečiti emigracije mladih Vlaha? “ koji sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata iz oblasti javnog informisanja na jezicima nacionalnih manjina u  2019 .godini.

-Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva

To Top