Dubočka i Ševička pećina - izazov za avanturiste (FOTO)

Kučevo

Turizam

Dubočka i Ševička pećina - izazov za avanturiste (FOTO)

Foto: A.G., TO Kučevo

How Good Of A Friend Are You Really?

Za razliku od Ravništarke i Ceremošnje, koje su uređene za turističke posete i otvorene za sve ljubitelje speleološkog turizma, Dubočka i Ševička pećina nude nešto drugačiji vid turizma koji bi tek trebalo da zaživi u narednom periodu.

Dubočka pećina je sa svojih 2.275 metara jedna od najdužih u Srbiji. Nalazi se na severu Zviške kotline, u podnožju Zviških planina, na suprotnom kraju teritorije opštine Kučevo u odnosu na pećine Cremošnja i Ravništarka, u ataru sela Duboka po kome je i dobila ime.

“Posebno je impresivan pećinski ulaz, širok 25  i visok 20 metara. Dubočka pećina je druga po veličini ulaznog dela, odmah posle Zlotske pećine”, kažu iz Turističke organizacije Kučevo.

Ulaz u Dubočku pećinu

I glavni pećinski kanal u početnom delu je gigantskih razmera - širok do 40 metara i visok do 31 metar. Prohodan je u dužini od 132 metra, dokle dopire i dnevno svetlo, ali je siromašan nakitom. Pećinski nakit se nalazi u udaljenim kanalima, do kojih se može doći samo uz adekvatnu speleološku opremu. Kroz pećinu periodično protiče Ponorska reka. U omanjoj klisuri u podnožju pećine može se videti nekoliko lepih, manjih vodopada.

Speleosistem Dubočke pećine sastoji se od tri celine koje se zovu: “Glavni kanal”, “Glinoviti kanal” i “Rusaljkin kanal”. Glavni kanal ima četiri dela, a prvi je deo od ulaza u pećinu do “Cvijićevog vira” koji je dugačak je 132 metra, širok do 40 i visok do 31 metar. Ovo je dvorana u obliku džinovskog hangara. Zidovi i tavanica su stenoviti, mestimično sa salivima i bigrenim oblogama, a dno dvorane je kamenito.

U sledećem delu koji se prostire od “Cvijićevog vira” do spajanja sa “Glinovitim kanalom”, “Glavni kanal” je dugačak 458 metara, a sa sporednim kanalima 516 metara. Tavanica je ovde bogatija nakitom i to stalagmitima. Vir unutar glavnog kanala nazvan je “Biljanin vir” da bi se očuvala uspomena na narodnu svetkovinu i vašar koji su nekada održavani ispred ulaza u pećinu, saznajemo od nadležnih.

Deo od spajanja sa “Glinovitim kanalom” do spajanja sa “Rusaljkinim kanalom” dugačak je 265 metara. U ovom delu ima malo pećinskog nakita, a pažnju posetilaca privlači “Baldahin”, koji je u obliku nadstrešnice. Poslednji deo prostire se od spajanja sa “Rusaljkinim kanalom” do ponora – izlaza iz “Glavnog kanala”. Dužina ovog dela je 155 metara, a sa sporednim kanalima 172 metra. Osim kratkih stalaktita, ovaj deo pećine nema pećinski nakit.

“Glinoviti kanal” obuhvata najstariju fazu u razvoju speleosistema Dubočke pećine. U ovom kanalu razlikuju se takođe četiri celine, a prva je do “Bunara”. Dužina ovog dela kanala je 430 metara. Tavanica i zidovi su obloženi belim kalcitom, stalagmitima i stalaktitima. Pećinski pod je glinovit. Pažnju posebno privlači “Carski presto”, bela kalcitna draperija koja na jednom mestu potpuno pregrađuje kanal.

Druga celina je “Stalagmitski kanal” dužine 80 metara, a sa sporednim kanalom 90 metara. Karakterističan je po mnogobrojnim stalagmitma po kojima je kanal i dobio ime. Interesantno je da svi stalagmiti imaju istu debljinu - 10 centimetara, od podloge pa do vrha.

Sledeća celina je dvorana “Paklena gora” dugačka je 33, široka 11 i visoka 20 metara. Završava se omanjim otvorom prepunim belih kristalnih stubova, stalaktita i stalagmita, koji je zbog svoje lepote nazvan “Carske dveri”. Ujedno ovaj otvor predstavlja ulaz u dvoranu “Carska riznica” koja je dugačka 37, široka do 22 i visoka 10 metara. Ovo je najlepši deo Dubočke pećine. Dvorana je krcata raznovrsnim pećinskim nakitom od snežno-belog iskričavog kalcita, sa tavanicom načičkanom sa hiljadama stalaktita.

“Rusaljkin kanal” dužine 380 metara, a sa sporednim kanalima 472. Predstavlja drugu, mlađu fazu speleosistema Dubočke pećine. Ovaj kanal je vrlo uzan i nizak. Na jednom mestu, po sredini kanala, nalazi se zid od spojenih belih stalaktita i stalagmita ispred koga je postolje visine jedan metar na kojem se nalazi figura, koja liči na lice žene sa smeđom kosom. Figura je nazvana Rusaljka, po ženama koje su deo jednog čudnog, mitskog običaja po kojem je selo Duboka nadaleko poznato.

Značajno je istaći da je Dubočka pećina bila stanište neolitskog čoveka i da su u njoj  pronađene kosti pećinskog medveda, zubi dinoterijuma, koštane igle i druga ljudska oruđa. Ova pećina je 1948. godine zaštićena kao prirodni fenomen, kada još uvek nisu postojale kategorije, potom je najpre bila u trećoj kategoriji, a danas je pod drugim stepenom zaštite.

Turistička organizacija Kučevo za sada ne organizuje turističke posete Dubočkoj pećini, ali pruža sve informacije kako bi zainteresovani ljubitelji prirode mogli da je posete. Upravljač pećine bila je Republika Srbija sve do februara ove godine kada je poverena na upravljanje Udruženju građana „Dubočke staze“ koje sada organizuje obilazak pećine.

Kako objašnjava Ljubomir Rajić, predsednik Udruženja „Dubočke staze“, u prvoj godini imaju obavezu  da urade program upravljanja za narednu godinu, a do kraja 2024. su u obavezi da izrade plan upravljanja za 10 godina koji treba da predvidi sve aktivnosti, poput obeležavanja granica zaštićenog područja, osnivanja čuvarske službe i njenog opremanja.

Sledeći korak je da na taj plan da pozitivnu ocenu Zavod za zaštitu spomenika kulture, Ministarstvo poljoprivrede - direkcija za vode i Ministarstvo zaštite životne sredine - sektor za spomenike, a potom se plan usvaja i radi se dalje u skladu sa njim.

„Planom je predviđena izgradnja objekta u blizini pećine u kome će se nalaziti čuvarska služba, kasete sa opremom i sve što je potrebno za ulazak. U planu nam je nabavka opreme raznih brojeva. To bi značilo u perspektivi da kada nam dođe grupa od 10 ljudi oni će svoje odelo ostavljati u tim kasetama i obući odelo i opremu prikladnu za ulazak u pećinu“, pojašnjava Rajić.

Ljubomir Rajić

On naglašava da je Dubočka pećina i sada otvorena za posetioce, uz prethodnu najavu udruženju, ali da ne mogu da uvedu grupe koje nemaju svoju speleološku opremu jer je ona neophodna prilikom obilaska pećine.

„U planu je da se turistima u budućnosti ponude tri trase – prva koja će biti najlakša i najkraća za sve kategorije turista, srednja nešto kompleksnija od prve i na kraju treća i najduža za avanturiste, čiji će obilazak trajati od šest do osam sati uz punu speleološku opremu. Posetioci će u pećini prelaziti prirodne prepreke sa užadima i preskakanje sa klinovima uz stručno vođenje instruktora. To nudi drugačiji vid speleološkog turizma i zadovoljilo bi potrebe svih grupa turista“, smatraju iz ovog udruženja.

Da bi se sve to realizovano potrebno je mnogo novca, a s obzirom na to da je pod drugim stepenom zaštite, 80 odsto finansira država. Takođe, biće potrebno i određeno vreme da se realizuju planom predviđene aktivnosti.

„Pošto se radi plan na 10 godina, dakle do 2033. godine, moja ideja je da na pola puta mi imamo objekte, opremu, vodiče, sređene tri tačke u pećini, odštampane tri staze za turiste, promociju tih aktivnosti u medijima i da u petoj godini imamo mogućnost za vođenje grupa turista u obilazak pećine“, očekuje Rajić.

Ševička pećina

Ševička pećina ili „Vrteč“ se nalazi u ataru sela Ševica na oko 21 kilometar od lokalnog asfaltnog puta. Do sada je istraženo 346 metara glavnog kanala, mada je pećina verovatno dugačka nekoliko kilometara, s obzirom na tačku gde podzemne vode iz pećine ponovo izbijaju na površinu. Na pojedinim mestima  ima lepog pećinskog nakita, a prvih 137 metara ulaznog kanala je dostupno i posetiocima koji nemaju speleološkog iskustva.

Ševička pećina

Na kraju pećinske dvorane zvane „Crkva” dolazi se do vodopada visokog šest metara. Od tog mesta, dalje se može ići jedino uz pomoć speleološke opreme tako da se može reći da je pećina ,,Vrteč” pre svega namenjena ljubiteljima speleološko-avanturističkog turizma, kao i znatno poznatija Dubočka pećina.

Obilazak pećine uz speleološku opremu

“Ševička pećina nije uređena za sada za posete. Postoje vodiči koji mogu na poziv da obiđu pećinu sa turistima. Nakon svodnog ulaza  i stuba u centru, posetioci su potom prinuđeni da se kreću nizbrdo oko tri metra. Posle tog dela pećina se može obilaziti samo sa užadima, sajlama i punom opremom jer podrazumeva spuštanje devet metara niz vodopad. Ova pećina, dakle, nije do kraja istražena, ali je zanimljiva za speleološki avanturistički turizam”, zaključuju iz Turističke organizacije Kučevo.

 

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Pećine – (ne) istraženo blago u opštini Kučevo” koji sufinansira Opština Kučevo po osnovu Konkursa za sufininansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja na teritoriji opštine Kučevo u 2023. godini.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Continue Reading
Povezane teme...
To Top