Maša iz Smoljinca se avionom Vlade Srbije u poslednji čas vratila iz Beča

Malo Crniće

Život

Maša iz Smoljinca se avionom Vlade Srbije u poslednji čas vratila iz Beča

Foto: Privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Maša Stević, studentkinja violine na bečkom konzervatorijumu, ispričala je za portal E-Braničevo svoju priču o životu u Beču za vreme epidemije i povratku u Srbiju nakon zatvaranja granica.

Maša Stević je na trećoj godini studija violine na Konzervatorijumu u Beču. O njenom talentu najbolje govori činjenica da je još u četvrtoj godini Srednje muzičke škole „Stevan Mokranjac” u Požarevcu, u februaru 2017.godine, položila prijemni ispit i upisala prvu godinu na Konzervatorijumu u Beču.

Pandemija virusa korona zatekla je upravo u glavnom gradu Austrije. Kao i većina ljudi situaciju u prvi mah nije shvatala ozbiljno.

„Kada je počela priča o virusu korona mi smo svi mislili da to nije ništa ozbiljno. Nadala sam se da će brzo da prođe, za nekoliko nedelja, i da će sve da se vrati u normalu. Nisam mislila da će sve da stane, da neću imati predavanja na fakultetu. Međutim, kada su počele da se zatvaraju radnje u Beču i na kraju je ostalo da radi samo ono najosnovije, tada sam shvatila da neće brzo proći ”, priča Maša za portal E-Braničevo.

Maša kaže da policijski čas u Austriji nije uvođen, ali je obavezno nošenje maski i policija piše kazne onima koji ih ne nose, dok nošenje rukavica nije obavezno.

“Ljudi su mogli i vikendom da izlaze, ali je bilo policije na ulicama koja je kontrolisala odakle ste, gde živite, nije bio dozvoljen odlazak u drugi deo grada, već samo kretanje u blizini mesta stanovanja. Ipak nije bilo tako strogo kao u Srbiji, nije bila potrebna izolacija, mogla sam da šetam, ljudi su izlazili do parkova, neki su bili zatvoreni, ali neki ne”, kaže naša sagovornica.

Poput većine, i ona je u početku pratila redovno vesti o broju obolelih, o preduzetim merama u Austriji, i u Srbiji, ali sada ne prati pomno detalje jer, kaže, to previše opterećuje.  

I pored toga što su, po njenim rečima u Austriji blaže mere, i što je živela sa bakom i dekom u stanu, Maša je želela da se vrati kući u Srbiju.

„Kada je sve stalo, kada se sve zatvorilo u Beču, želela sam da dođem kući, da se nađe bilo koji način da se vratim. Granice su se zatvorile, svi moji prijatelji su se vratili kući pre zatvaranja granica, a mene je onda uhvatila panika. Kada mi je mama javila da kreće avion za Beč koji je poslala Vlada Srbije to mi je bio bukvalno spas”, iskrena je Maša.

Dan pre nego što će avion da krene iz Beograda za Beč, prijavila se za povratak u Srbiju, a pošto su studenti imali prednost uspela je da obezbedi sebi mesto u avionu. Bila je, kako kaže, presrećna što će ipak uspeti da se vrati.

“Iz ambasade su mi rekli da je obavezan karantin po povratku u zemlju, da će me smestiti u neki objekat u Beogradu gde će biti testiranje i da se pripremim na karantin koji je obavezan. Bila sam spremna, ponela sam bukvalno sve, kao da idem negde na dve nedelje gde neću imati ništa, jer nisam znala šta me čeka”, priseća se ona.

Maša je pre poletanja rekla roditeljima da ne kreću po nju na aerodrom, da ne zna gde će ići kada stigne, ali kući sigurno neće. Međutim, nikakvog zdravstvenog pregleda nije bilo ni kada su poleteli, ni kada su sleteli, a ni karantina.

“Dok smo sletali čovek iz policije saopštio nam je da svi idemo u kućnu izolaciju, samo smo popunili neke obrasce i to je sve”, kaže Maša.

Ona je 1.aprila stigla u Srbiju i određena joj je kućna izolacija u trajanju od 28. dana, koja je istekla 28.aprila. Kako kaže nigde nije izlazila iz svog domaćinstva u Smoljincu, dva puta dnevno primala je poziv iz policije i imala je obavezu da se svakodnevno javlja Zavodu za javno zdravlje Požarevac i prijavi ukoliko ima neke simptome. Na sreću, nije ih imala.

“Lakše mi je kod kuće, kad se već nastava odvija onlajn mogu da budem u Srbiji, a mnogo mi je lakše sa roditeljima kod kuće nego u stanu u Beču sa bakom i dekom. Vreme u karantinu provodim u praćenju onlajn časova, najviše sam fokusirana na to. Sada imam dosta vremena da se posvetim vežbanju violine i da sviram nešto za šta ranije nisam imala vremena, onako, za svoju dušu. Takođe, pomažem mojima po kući i čitam knjige”, završava priču ova mlada violinistkinja.

Continue Reading
Povezane teme...
To Top