Dijana Prtenjak (17) peva na proslavama i radi na gradilištu (FOTO)

Požarevac

Život

Dijana Prtenjak (17) peva na proslavama i radi na gradilištu (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Za Dijanu Prtenjak može da se kaže da je sa svojih sedamnaest godina radila više nego većina mladih do trideset. Učenica je treće godine Politehničke škole u Požarevcu, peva odlično i uveliko nastupa na festivalima i sa bendom, dok džeparac na gradilištu sa ocem zarađuje od osnovne škole.

Njeno kratko životno, ali prilično radno iskustvo, je dokaz da se kao borac rađaš.

Kao i svaka dobra devojčica, na početku je pevala po kući. U to vreme je dosta slušala etno pevanje i sa tatom gledala jedan muzički šou.

Pošto ima odličan sluh, kako kaže, sve savete koje su dobijali takmičari pažljivo je primenjivala u svom pevanju.

„Jednom prilikom sam rekla tati da želim da se prijavim za muzičko takmičenje, a on mi je rekao – ma nisi ti za to, nema ništa od toga“, seća se Dijana.

 

Dijana Prtenjak

Ipak, muzika je sama došla po Dijanu. U njenoj osnovnoj školi u Negotinu organizovali su veliku predstavu u okviru koje je trebalo otpevati nezvaničnu himnu Negotinu, kako je u tom kraju poznata VI Mokranjčeva rukovet.

„To niko nije mogao niti su verovali da će naći osobu za to u školi. I na kraju sam ja uspela da je izvedem najbolje, jer sam imala taj etno glas i jodl“, još uvek se oseća ponos u Dijaninom glasu.

Kada je promenila školu i doselila se u Požarevac u šestom razredu, brzo su i ovde potvrdili njen talenat. Od tada redovno nastupa na festivalu mladih i drugim školskim okupljanjima.

U Negotinu je završila nižu Muzičku školu za klarinet, a u Požarevcu klavir i solo pevanje. Srednju muzičku školu nije upisala zbog očevog saveta, ali je već svesna da sa svojim pevanjem ne može da pogreši ili izgubi.

„Tata mi nije dozvolio da upišem samo Muzičku školu, jer kaže da od toga hleba nema. Ubrzo sam shvatila da Muzičku i Politehničku nema šanse da  završim uporedo“, realna je Dijana koje je trenutno odustala od daljeg muzičkog obrazovanja, ali ne i od pevanja.

Profesionalnim pevanjem u klubovima i na proslavama počela je da se bavi pre godinu dana. Žena kod koje je živela u prvoj godini srednje škole, preporučila ju je svom bivšem učeniku koji nastupa sa bendom.

Dijana sa kolegom iz benda

„Rekla mi je da bi on trebalo da čuje kako pevam, da mogu da krenem i sa 500 dinara, ali ću jednog dana biti neko i nešto. Posle dužeg vremena dala mi je njegov broj telefona i ja sam ga pozvala i poslala mu glasovnu poruku kako pevam. Do tada nije verovao da tako dobro pevam. Pričao je sa mnom i ocem, i onda sam imala prvu svirku u Kobilju u kafiću i zaradila svoj prvi novac od pevanja“, još uvek je ne pušta ushićenje.

 Iako još uvek nije sigurna koje će joj biti primarno zanimanje u životu, pevanjem će se, kaže, uvek baviti, makar iz hobija.

Vanredno stanje izazvano korona virusom Dijana je provela u rodnoj kući u Negotinu gde je uglavnom radila na svom pevanju. Učila je tekstove novih pesama i uvežbavala ih sa bendom.

„Uvek želim da učim i da budem bolja, jer uvek može bolje. Ja sam samouka i sve što otpevam, sama sam naučila, do sada nisam imala nikog da me usmeri. Mnogo je pesama u pitanju, ne samo dve, tri koje naučiš za predstavu, dan škole, već je mnogo veća priča“, posvećena je Dijana.

 

Dijana sa bendom ima redovne probe, a na sebi i svom glasu radi svakog dana

Kao i drugi umetnici i Dijana ove godine nije mogla da živi samo od svog pevanja, pa je kad god je mogla išla sa tatom da mu pomaže u građevinskim poslovima.

Pored saobraćajne škole, pevanja, radova na građevini sa ocem, Dijana stiže i da slika

Dijana od šeste godine živi sa ocem, pa je već od prvog razreda osnovne škole njegov redovni asistent na gradilištima, jer nije imao kome da je ostavi na čuvanje.

„Stalno sam išla sa njim po kućama i gradilištima. Radila sam domaći na klupi, na kolenima i tako sam počela i da radim s njim i naučila posao, pa mu već godinama pomažem. Prvi novac sam zaradila u prvom razredu osnovne škole. Popela sam se na krov s tatom, na kuću njegovog prijatelja. Dodavala sam mu crep po crep. Domaćin mi je dao 10 evra i ja sam otišla u knjižaru i kupila najlepše sveske i olovke koje sam želela. To mi je bila najveća želja i bilo mi je puno srce,“ priseća se.

Sada zajedno dograđuju svoju kuću. Proširili su temelj i podigli sprat ovog leta.

Dijana se nada da će pevanjem zaraditi dovoljno, da je brzo završe.

Ovaj tekst deo je serijala „Sistem vrednosti“ koji podržava kompanija „Market parket“ iz Požarevca.

To Top