Poljoprivrednik i inženjer iz Jošanice zaokružio proces proizvodnje rakije (FOTO)

Žagubica

Poljoprivreda

Poljoprivrednik i inženjer iz Jošanice zaokružio proces proizvodnje rakije (FOTO)

Foto: Privatna arhiva, A.M.

How Good Of A Friend Are You Really?

Nikola Stojanović iz Jošanice kod Žagubice je tridesetšestogodišnji građevinski inženjer koji sa porodicom uzgaja šljivu na skoro četiri hektara. Njegovi preci su generacijama bili pinteri, a on i otac, osim što peku rakiju osmislili su i odličnu seckalicu za granje.

U Nikolinom šljiviku smenjuju se “ Čačanska lepotica”, čačanska rodna i stara autohtona sorta šljive - crvena ranka.

Pečenje rakije se u njegovoj porodici prenosilo s kolena na koleno kao dopunska delatnost i uvek su imali bar hektar zemlje pod šljivom.

Novi hektar i po šljiva zasadio je Nikolin otac Aleksandar posle 2000. godine, jer je Homolje veoma pogodan kraj za voćarstvo.

Sve što je rodilo otišlo je u rakiju, što je motivisalo Aleksandra da proširi zasad za još dva hektara.

Nikola Stojanović - flaširanje rakije

 „Hteli smo proizvod koji nije kvarljiv i koji je sve kvalitetniji kako vreme prolazi. To je draž rakije. Ne proda se mnogo, ali smo svesni da starenjem postaje sve bolja i može da dobije veću cenu“, objašnjava Nikola potencijal njegove šljivovice.

 Njihova rakija nosi dobro poznato ime „Legenda“ i dobitnik je velike zlatne medalje na Novosadskom sajmu.

Rakija porodice Stojanović osvojila je i Veliku zlatnu medalju na Novosadskom sajmu

 Međutim, trenutno funkcionišu u okviru poljoprivrednog gazdinstva zbog lošeg iskustva na tržištu.

„Država je kriva jer nema odgovarajući zakon za ovu industriju koji bi omogućio da odgovorne destilerije koje proizvode rakiju od čistog voća mogu da se razvijaju i odvoje od onih koje dodaju etil alkohol“,  priča  otvoreno i dodaje da treba urediti tržište kako oni “lošiji” ne bi imali monopol.

Ipak, ne brine za svoj proizvod, jer sada čuva rakiju i kada odleži dovoljno godina pokušaće da je izveze na tržište koje, kako kaže, zna da ceni kvalitet.

Za razliku od drugih poljoprivrednih grana ili voća koje je osetljivo i zahteva mnogo posla i prskanja, šljive su jednostavne.

Šljiva je vrlo laka za gajenje, ne zahteva mnogo prskanja

„Kada potpuno ogole grane, padne list i počne zima, orezujemo voće. Treba sačekati i rezače, jer ih nema kod nas. Dok sam angažovao ljude iz naše okoline, stalno sam morao da ispravljam, pa ispadne da dva puta radim i dva puta platim“, iskren je Nikola i dodaje da sada angažuje malu grupu stručnih ljudi iz Niškog Leskovca koji su završili i poljoprivrednu školu, pa je sve mnogo jednostavnije.

 

Teško je naći profesionalne rezače koji će dobro uraditi posao

 Na proleće se prska dva puta u cvetu i prehranjuje se preko lista. Time je sav posao završen i samo ostaje strepnja kakva će godina biti.

Stojanovići ni to ne prepuštaju slučaju, pa su u šljivicima postavili i košnice sa pčelama zbog boljeg oprašivanja, što kao rezultat ima manje prskanja.

„I mi jedemo. Nije nam cilj da preterujemo sa prskanjem kada to jedu i naši ljudi. Na to gledamo kao patriotski čin“, prijatno nas je iznenadio mladi proizvođač rakije.

 

Šljivik u proleće

 Drastično unapređenje, kaže, bilo bi navodnjavanje. Podiglo bi i kvalitet i kvantitet za pedeset odsto. Međutim, tako veliko ulaganje ne mogu da obezbede u narednim godinama.

„Imamo mi u planu navodnjavanje, ali kako godine idu ne izgleda mi baš realno. Bilo bi dobro da bar u ovaj mladi zasad postavimo navodnjavanje. A kada stigne na rod da obnovimo stari“, optimističan je naslednik.

Sa petnaest godina iskustva, Nikola tvrdi da je podneblje istočne Srbije „bogom dano“ za gajenje šljive. Fenomenalno se razvija, dobro rađa količinski, a velika je paleta gotovih proizvoda koji su traženi na tržištu.

Najviše ode na rakiju. Ranije su proizvodili i do 8000 litara, a poslednjih godina tek 3000.

„Jedne godine ostavili smo deset hiljada kilograma šljiva na zemlji. Naše pravilo je da kupimo samo one koje su za konzum, nikako buđave, kvarne, crvljive. Jer meni ništa ne znači da dobijem 200 litra više, a da pokvarim 2000 litra rakije“, temeljan je Nikola, pa ne čudi što ljudi kupuju njihovu rakiju samo na osnovu reputacije.

O prodaji svežeg ploda i ne razmišlja, jer je Homolje hladno, pa šljiva kasnije cveta, samim tim i plod sazri kada su hladnjače već pune i nude malu cenu za otkup.

Kod rakije je jedina mana što drveno bure „pije“ bar 10 odsto. Pa ako je u bačvi 200 litara rakije, za godinu dana ostane 180. Ako je bure urađeno mašinski, onda i manje.

Da je rađeno ručno, tog problema ne bi bilo, ali više niko ne želi time da se bavi, jer ne mogu da naplate svoj rad koliko vredi.

Od pinterstva su odustali i Stojanovići čiji su dedovi kroz nekoliko generacija pravili  hrastove bačve.

Glavna zarada od nus proizvoda

Nikolina porodica u međuvremenu je zaokružila ceo proces gajenja šljive, jer su on i njegov otac osmislili mašinu za seckanje granja koja je doživela veliki uspeh u celoj zemlji.

„Šljiva je trebalo da bude glavna delatnost, a ovo nus proizvod. U jednom trenutku se to okrenulo, jer nismo znali šta ćemo sa granjem. Zato smo napravili ovu spravu, unapređivali je i onda su svi čuli jedni od drugih i sada traže našu seckalicu po celoj Srbiji“, objašnjava nam bez lažne skromnosti.

 

Nikola i njegov otac Aleksandar osmislili su posebnu mašinu za sečenje granja koje ostane od orezivanja šljiva

 Do sada su seckalicu za granje izvezli i u Hrvatsku, Bosnu, Rumuniju…

Ključna razlika u odnosu na druge mašine, kako kaže, je što njihova iseče svaku grančicu na dužinu od dva do najviše četiri centimetra, što druge ne mogu.

„Kada iskoristite nus proizvod vi ste u plusu. Kad orežete voće ili drugo drveće, a toga ima u Žagubici, njive i zasadi budu čisti, a imate proizvod koji vas greje “, zadovoljan je ovaj inventivni inženjer i praktičan poljoprivrednik.

Vremenom su shvatili da im je mnogo lakše da lože šporete i kotlove seckanim granjem ako imaju gorionik koji može sam da dozira, pa su napravili i njega kao drugi inženjerski poduhvat, što se pokazalo kao odlična kombinacija.

Sticajem neočekivanih okolnosti, više zarađuju od ova dva izuma, nego od prodaje rakije.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta  "Poljoprivrednici imaju reč" po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata iz budžeta Opštine Žagubica radi ostvarivanja javnog interesa u oblasti javnog informisanja u 2021. godini.

- Stavovi izraženi u podržanom medijskom projektu ne predstavljaju nužno zvaničan stav Opštine Žagubica.

To Top