Sećanja Lale Davidova na dolazak i ostanak u Petrovcu (FOTO)

Petrovac

Društvo

Sećanja Lale Davidova na dolazak i ostanak u Petrovcu (FOTO)

Foto: E.B.

How Good Of A Friend Are You Really?

U Petrovac ga je dovela ljubav prema fudbalu, a zadržala ljubav prema devojci Svetlani, kasnije supruzi.

Rаdovаn Dаvidov Lаlа iz Petrovcа nа Mlаvi, rođen je 27. septembra 1945. godine u Sаnаdu, opštinа Čokа. Srednju poljoprivrednu školu zаvršio je u Smederevu, а diplomirаo nа Poljoprivrednom fаkultetu u Zemunu.

Dolazak u Petrovac na Mlavi

 

Pune vitrine pehara

Fudbal je vrlo čudna stvar, a u to vreme nisam puno ni znao o Petrovcu. Kao srednjoškolac i student  zajedno sa drugarima iz škole igrao sam za „Slogu“ iz Miloševca. Kada  smo igrali sa „Slogom“ u Petrovcu, 13. jula 1968. godine, dr Preža i Giga, sada pokojni, bili su treneri kluba iz Petrovca i posle utakmice obavili su jedan razgovor sa mnom. Nisam ni smeo puno da pričam sa njima, jer sam došao sa Rašom Lukićem, sa kojim je trebalo i da se vratim za Beograd. Međutim, kada smo krenuli Raša mi je rakao da nemamo goriva. U to vreme benzinska pumpa u Petrovcu na Mlavi je radila do 16 časova. Stali smo ispred hotela, izađem iz auta i obratim se dr Preži i Gigi za pomoć. Samo da stignemo do Požarevca i tamo sipamo gorivo. Dr Preža snalažljiv, kakav je bio,  za čas nam je našao četiri, pet litara goriva.Tada je uzeo i broj moje sobe u Studentskom gradu i posle par dana su me posetili. Tako su počeli pregovori, koji su vrlo brzo okončani. Bili su vrlo korektni, sve što su smo rekli to su i ispoštovali. Verovatno zbog svega toga sam i došao u Petrovac na Mlavi iste godine, i tu ostao“, seća se Davidov.

 

Kutak uspomena

Kopačke „o klin“ je okačio 1986. godine. U jednom periodu karijere, bio je tri u jedan- predsednik kluba, golman i kapiten tima.

Igrali smo u Malom Zvorniku sa tamošnjim „Jedinstvom“ i Štuka Janković, prvi golman ekipe, otišao je u lov i nije doputovao sa ekipom. Uvek sam imao spremnu fudbalsku knjižicu i ako zatreba, tu sam. Još jedan igrač se nije pojavio, pa ga  je Mića Savić, ondašnji trener, po istom principu zamenio. Publika je Mići i meni skandirala nešto poput: „Šta će ovi starci“. Na kraju sam proglašen igračem utakmice, Mića je dao gol i tako je „Sloga“ slavila minimalnim rezultaom. „Sloga „ je u to vreme bila stabilan srpskoligaš, igrači su bili uglavnom iz Petrovca i bili su zajedno od pionirske selekcije, osim Borka Kovača iz zrenjaninskog „Proletera“ i mene. Ta generacija je trajala sedam, osam godina“ rekao je Lala.

 

Još uspomena i priznanja

Predsednik kluba bio je u tri mandata, i tri puta se opraštao od fudbala, a na dva oproštaja gostovala je „Crvena zvezda“ u Petrovcu na Mlavi. Za veme igranja u Petrovcu, samo šest meseci 1974. je igrao u požarevačkom „Trgovačkom“.

 „Morao sam da se vratim u Petrovac, jer sam imao pretnje da će ženu da mi prebace iz petrovačke Pošte, ko zna gde. Vratio sam se u vreme kada je „Sloga“ bila poslednja na tabeli, ali smo uspeli da izborimo opstanak i do kraja karijere sam ostao sam u timu. Ni tada nije bilo lako biti predsednik kluba, jer su finansije bile limitirajući faktor. Za jednu malu sredinu bio je veliki zalogaj takmičiti se u Srpkoj ligi u kojoj su igrali „Galenika“ iz Zemuna, „Mačva“ iz Šapca, „Budućnost“ iz Valjeva, „Jedinstvo“ iz Malog Zvornika, „Rakovica“, i „Sinđelić“ iz Beograda. „Madi radnik“ iz Požarevca i „Rudar“ iz Kostolca, koji je 1968. ušao u ligu“, navodi Davidov.

 

Dodela pehara Šampion kvaliteta na Novosadskom sajmu

U životu je, kaže, imao tri ljubavi:  FK „Sloga“, kombinat „Borac“, gde je dugo bio generalni direktor, i kuću. Zahavljući supruzi Svetlani, koja ga je zadržala u Petrovcu, mogao je da se posveti fudbalu i poslu. Kombinat „Borac“ imao je preradu voća i povrća, mlin, pekaru i pečaru za rakiju. Za vreme njegovog mandata kombinat je bio veliki izvoznik i dva puta, 1998. i 1999. Godine, bio apsolutni šampion kvaliteta Novosadskog sajma u oblasti prerade voća i povrća. To je najveći uspeh petrovačke privrede, a Lalu Davidova negradila je Privredna komora Jugoslavije. „Borac“ je izlagao i na sajmu u Moskvi u društvu sa „Bambijem“.

Povelja PKJ

U to vreme „Borac“ je imao 300 stalno zaposlenih i 500, 600 sezonaca u toku berbe voća, posedovao je zasade višanja, šljiva, vinove loze. U bogatoj paleti od sedamdesetak proizvoda bili su kukuruz šećerac i paster višnja. Najvažnije od svega je što smo vezivali kooperante za kombinat koji su snabdevali fabrike sirovinom i imali sigurnu i redovnu isplatu. U „Borcu“ smo imali vrsne tehnologe i zato smo imali sve ove nagrade. U to vreme među zaposlenima, 22 radnika su bila sa višom i visokom stručnom spremom i uz Bolnicu imali smo najkvalifikovaniji kadar“, ističe nekadašnji direktor „Borca“.

 

Diploma za privredna dostignuća

Agrarni fond opštine Petrovac na Mlavi je osnovan 2005. godine, a upravo Lala je jedan od osnivača.

Mislim da je svoju ulogu dosta dobro obavio, jer smo dosta vezivali nauku i struku za nas, preko raznih predavanja eminentnih stručnjaka, a organizovali smo i razne manifestacija koje smo imali, za razliku od drugih područja u okruženju. Organizovali smo za 8. okrobar, jednu od najboljih smotri priplodnih krava i junica, na kojoj je bilo od 150 do 200 izložbenih grla, potom u februaru Sabor poljoprivrednih rekordera, na kojem su sumirani rezultati poljoprivredne proizvodnje. Agrarni fond je u saradnji sa opštinom i MZ „Stamnica“ učestvovao u organizaciji Sabora bačijara u Stamnici. Zapažene rezultate imali su u saradnji sa Fondom za mlade poljoprivredne proizvođače, ali i kao izlagači na Sajmu etno hrane u Beogradu“,  priča Davidov, koji je i član Saveta sajma etno hrane, ali i  i stalni član žirija u takmičenju Susreti sela opštine Petrovac na Mlavi.

Njegova fudbalska i poslovna dostignuća donela su mu i mnogo saradnika, poznanika i prijatelja u ovom kraju, ali i šire. Svi imaju samo reči hvale. Jedan od njih je i Dragan Ilić, nekadašnji direktor Turističke organizacije Petrovac na Mlavi.

Sa Lalom Davidovim sarađivao sam po više osnova tokom života. Često su nam se ukrštali putevi. Upoznali smo se preko fudbala. Kada sam pohađao Gimnaziju i počinjao da se bavim fudbalom, on je već bio čuveni golman petrovačke „Sloge“. Saradnju smo nastavili dok je Davidov bio direktor Poljoiprivredno – trgovinskog kombinata „Mlava“, a i kasnije kada je postao direkor Hladnjače. Verovatno pravu saradnju smo ostvarili kao direktori Agrarnog fonda i Turističke organizaciije Petrovac na Mlavi. Organizovali smo razne manifestacije u opštini, poput Sabora bačijara u Stamnici, ali i predstavljanje na Sajmu etno hrane u Beogradu. Izvanredna je bila saradnja sa njim“, kaže Ilić.

 

Dragan Ilić

Jedno od mnogobrojnih priznanja koje je Lala dobio je i „Blagodarnica“ od Odbora pravoslavnog bratsva „Sveti Knez Lazar“.

Danas, nakon toliko decenija uspešnog rada i života u Petrovcu na Mlavi, Lala Davidov prema mišljenju mnogih, zaista zavređuje titulu žive legende ovog kraja.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta " Uspešni Petrovčani – legende koje žive ” koji sufinansira Opština Petrovac na Mlavi po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata kojima se ostvaruje javni interes u oblasti javnog informisanja u 2019.godini.

- Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top