Šta se radi sa žetvenim ostacima u Braničevu? (FOTO)

Braničevo

Poljoprivreda

Šta se radi sa žetvenim ostacima u Braničevu? (FOTO)

Foto: Arhiva, privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Plodna stiška ravnica Braničevskog okruga osim što donosi velike prinose donosi i jedan veliki problem koji se ogleda u spaljivanju žetvenih ostataka i svim posledicama ovog rizičnog i štetnog čina, međutim, čini se da kaznena politika, ali i situacija sa pandemijom utiče na to da se u ovoj godini paljenje strnjišta smanjilo.

Podaci Sektora za vanredne situacije u Požarevcu ukazuju da su u 2018.godini napisana 64 prekšrajna naloga, u 2019.godini 99, dok je u prvoj polovini ove godine napisano svega 17 prijava. Kazna po prekršaju iznosi 10.000 dinara, a ukoliko se plati u roku od osam dana, onda je duplo manja.  

Poljoprivredni proizvođači širom Braničevskog okruga svedoče kakva je situacija na njivama ovog kraja.   

Selo Kusiće, koje se nalazi u neposrednoj blizini Velikog Gradišta, u današnje vreme je poznato po velikom broju domaćinstava koja se bave cvećarstvom, a nekad je ovo mesto bilo poznato po povrtarima. Ima naravno i poljoprivrednih proizvođača, a među njima je i Ivica Zonić. On kaže da u tom selu i okolnim mestima, nije skoro ugledao njivu koja gori nakon paljenja žetvenih ostataka.

Ja postupam kao i većina poljoprivrednih prozivođača, sve je po pravilima. Kada oberemo kukuruz ostaci moraju da se zaoru jer oni u jednom delu nadomeste đubrivo koje treba da se baci na njivu. Dosta ljudi u Kusiću i okolini zaorava žetvene ostatke, ne pale ih. Radimo po propisima i nemamo zašto da se bojimo da će nas neko kazniti, jer poštujemo zakon. Kada bolje razmislim ne mogu da se setim da je neko kod nas skoro palio njivu, jer bi time ugrozio i susedne parcele, okolne kuće i naše živote “, kaže Zonić.

Stručnjaci preporučuju da se žetveni ostaci koriste kao vid goriva za loženje kotlova i peći pomoću kojih bi se domaćinstva grejala. Pojedine poljoprivredne kulture imaju izuzetno veliku kalorijsku vrednost i mogu da budu zamena za ugalj ili drva. Međutim, Zonić kaže da u Kusiću ljudi ne koriste strnjiku kao biomasu za sagorevanje, već se ona isključivo zaore u zemlju.

Nije retkost da njive gore tokom noći

Proverili smo kakvo je stanju u naselju Boževac, koje pripada opštini Malo Crniće. Ovo mesto se nalazi u centru plodne stiške ravnice i predstavlja tip pravog ratarskog naselja. Nekada je ovde živelo više od  3000 stanovnika, a danas tek oko 1400 meštana. U poslednjih 20 godina ovde su rađene velike razvojne akcije od opšteg značaja za selo, a među njima je i komasacija zemljišta koja podrazumeva ukrupnjavanje poljoprivrednih parcela i preraspodelu vlasništva nad njima, planiranje poljoprivredne proizvodnje, projektovanje, izgradnju i restauraciju poljskih puteva, irigacionih sistema i šumskih pojaseva, kao i sprovođenje mera zaštite flore, faune, zemlje, šume i vode.

Porodica Pavlović iz  Boževca poseduje 10 hektara, a imaju i zemlju koju rade pod zakup. Gaje kukuruz, suncokret, žito, ječam, ovas i detelinu. Poznaju, kažu,  zakone i propise, ali i prednosti zaoravanja ostataka, što i čine. Ali, svesni su da ima dosta ljudi iz okolnih mesta koji i dalje pale strnjišta.

Malo nas u selu zaore ostatke, ljudi  ih većinom pale bez obzira što znaju da je to kažnjivo i što znaju da su kazne ogromne. Problem je i što se ti požari prenose sa njive na njivu i teško se gase. Kada duva vetar situacija je još gora i vatrogasci imaju velike probleme da obuzdaju požar. Mi ostatke zaoremo, jer znamo da je opasno zapaliti ih i ugroziti okolne njive i useve, objekte u okolini i nas same“, kaže Goran Pavlović.

Rame uz rame sa njim na njivi i sve poljske radove obavlja njegova starija ćerka Gordana, koja kao mlađa osoba prati inovacije u poljoprivredi i savete stručnjaka, ali i detljanije poznaje zakonsku regulativu u oblasti poljoprivrede. Potvrđuje da većinu žetvenih ostataka zaoru, ali ih  takođe  koriste za lične potrebe.

Gordana Pavlović

Znamo koje su prednosti kada se strnjika zaore, ali i kolike su kazne kada se ona zapali. Mi kostirimo ostatke od kukuruza da bismo upalili vatru kući kada nam treba, jer je mnogo lakše to učiniti sa žetvenim ostacima, nego sa drvetom ili ugljem.  Kao što znam prednosti zaoravnja, tako znam i štetnosti paljenja i ne podržavam ljude koji to rade, jer jednom upaljenom njivom može da izgori mnogo više od toga. Tačno je da je lakše upaliti, ali mnogo je zdravije zaorati ono što ostane, pomučiti se malo više oko toga, ako želimo zdravo za nas i naše životinje. To je zdravo i za zemlju jer se obogaćuje raznim mineralima u zavisnosti šta se zaore, i postoji manja mogućnost da se ukiseli“, objašnjava Gordana Pavlović. Njen otac dodaje da se paljenjem izvlači amonijak koji ne dozvoljava zemlji da se regeneriše, a kada se pali onda se veštački unosi đubrivo ureja koja vraća amonijak, ali da je svakako bolje  zaorati sve ostatke.

 

Pavlovići koriste ostatke kukuruza za sopstvene potrebe

Utisak je da se na teritoriji Braničevskog okruga  u toku ove godine manje njiva palilo, nego što je to bio slučaj ranijih godina. Poljoprivrednik Živoslav Bogdanović iz Bubušinca ističe da je u njegovoj okolini primetio mali broj požara, te da je pohvalno što sve više ljudi zaorava žetvene ostatke.

Ove godine na našu sreću paljenja strnjišta i kukurozovine kao da nije bilo. Svi smo to zaoravali vrlo lako. Video sam svega dva ili tri slučaja paljenja strnjišta na teritoriji sela Bare, ali su to bile neke manje vatre, gorele su male površine, tako da je ove godine mahom sve zaoravano. Moguće je da su se ljudi malo edukovali i osvestilii, videli da to nije dobro“, objašnjava Bogdanović.

 

Živoslav Bogdanović

Ranijih godina, širom Braničevskog okruga u jesenjem periodu bio je čest prizor kako njive gore. Kaznena politika i edukovanje poljoprivrednika su sigurno pomogli da se u ovoj godini ovaj gorući problem smanji. Takođe, žetveni ostaci su idealna smesa za kreiranje biomase pomoću koje čitava domaćinstva mogu da se greju. Ipak, nisu svi upoznati sa ovim benefitima.

Bogdanović to zna, ali kaže da se u Braničevu to ne radi.

Nažalost kod nas ima mnogo ostataka, ali se oni ne koriste za grejanje. Postoje kotlovi koji se lože sa tim balama koje se sakupe, ali kod nas toga nema. Bilo je pre reči da neka firma iz Italije u Braničevskom kraju radi grejanje, tako što bismo mi spremali ogrev te vrste, a oni omoguće grejanje. To nije zaživelo kod nas, iako je ideja dobra, ali se po Banatu takve stvari rade“, rekao je Bogdanović, dodavši da su se mnogi poljoprivrednici  u ovom kraju „ dozvali pameti“ i da sada znaju da je mnogo bolje da se zaoru strnjišta, nego da se zapale, što je, kaže, pohvlano.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta „Ne pali, već zaori i zaradi" koji preko Udruženja ”Koreni” sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata proizvodnje medijskih sadržaja  za internet medije u 2020.godini.

Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top