Tek punoletan, a već ozbiljan poljoprivrednik sa velikim planovima (FOTO)

Požarevac

Život

Tek punoletan, a već ozbiljan poljoprivrednik sa velikim planovima (FOTO)

Foto: Eb, privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Aleksandar Stokić iz okoline Velikog Gradišta je svoj životni poziv izabrao još kao dečak kada je prvi put ušetao u porodično polje šargarepe.

Zato danas završava srednju Poljoprivrednu školu sa domom učenika „Sonja Marinković“ u Požarevcu i planira da upiše Poljoprivredni fakultet u Beogradu, kako bi se vratio kući u Tribrode i  znanje primenio na svom imanju.

„Ja sam od malih nogu pratio poljoprivredne radove. I deda se bavio poljoprivredom. Kako sam rastao, tako je rasla i naša proizvodnja i ja sam sve to pratio, navikao se i zavoleo, jer je stalno bilo deo našeg domaćinstva. Svidelo mi se više nego drugi poslovi, jer sopstvenim trudom i radom sebi pravim platu. Praktično svoj trud mogu sam sebi da naplatim“, već je on uradio dobru analizu.

 

Aleksandar i njegova porodica godišnje proizvedu 150 tona šargarepe

Njegova porodica uzgaja šargarepu na 3,5 hektara. Prinos sa tri hektara lageruju i prodaju na pijacama tokom zime, a na preostalih 50 ari gaje ranu šargarepu koju seju svakog proleća. Ukupno 150 tona godišnje.

Sve što stigne na jesen, pakuje se u gajbice i drži u hladnjačama na 2-4 stepena. Kada je dobro proizvedena i nema bolesti, šargarepa može da prezimi i po osam meseci.

Porodica Stokić uzgaja šargarepu na 3,5 hektara, a planira povećanje na 10

Ovde ima posla skoro cele godine, bilo da je u pitanju rad na njivi ili pakovanje i prodaja. Dva najteža perioda su kada stigne za berbu prolećni zasad u avgustu, kao i jesenja berba u novembru. Tada četiri nedelje nemaju ni jedan slobodan dan.

Aleksandar je sada na njivi svakodnevno, jer još uvek šragarepu vade ručno. A tokom zime priprema robu za pijacu.

Tada Aleksandru skoro svaka šargarepa prođe kroz ruke bar jednom, ali  nije mu teško. Kako kaže, ne oseća se kao zaposlena osoba jer može da radi kad poželi i niko mu ne „stoji za vratom“.

Aleksandrov glavni posao trenutno je priprema šargarepe za pijacu

„Kad idem u školu ne radim ništa drugo. Kada ne idem, onda klasiram šargarepu za pijacu, berem i pomažem u drugim poslovima gde god je potrebno. Imamo na traktoru plug podrivač, on prođe i onda ručno vadimo šargarepu, lomimo list i stavljamo u sanduk koren za lagerovanje“, priča nam o svom danu.

Iako je skoro ceo život na njivi, priznaje da je u školi postao veštiji vozač traktora, posebno kada je zakačena i prikolica, jer je imao obuku na poligonu. U školi je naučio i više o zaštiti bilja, kako izgledaju paraziti, kako da ih prepozna i kako da pripremi zemljište u zavisnosti od kulture koju seju.

Aleksandar je u školi naučio profesionalno da vozi traktor što mu je mnogo pomoglo u poslu

Sa druge strane, u školi najmanje uče o povrtarstvu, pa je ipak o šargarepi najviše naučio od oca.

Iako vrlo mlad, svoje ambicije temelji na znanju i iskustvu, pa već sada sa ocem pravi planove za proširenje.

„Iz dana u dan gledam novu mehanizaciju koja izađe. Uzgajivači iz Vojvodine su mi uzor, pošto su oni napredni sa tim. Za početak želimo da povećamo proizvodnju do deset hektara, što znači da odmah mora da se poveća skladišni prostor, da se nabavi novi traktor i berač za šargarepu. Da se što više smanji upotreba ljudske snage“, objašnjava osamnaestogodišnji Aleksandar.

 

Oni još uvek beru ručno, ali kada budu povećali površine, moraće da uvedu i više mehanizacije

Kada će stići do planiranih deset hektara pod šargarepom, zavisi da li će ulagati sopstveni profit ili će se osloniti na subvencije i kredite.

„Do sada nismo nikada uzimali kredit,  ulagali smo našu čistu zaradu i onda smo mirniji. Tu nam se deo i vraća, ali je dosta sporije“, podrobno razmišlja on.

Ostvarenju očevih želja da bar jedan od sinova nastavi posao, može da doprinese i to što Aleksandar planira da upiše i završi Poljoprivredni fakultet. Opredeliće se za biljnu proizvodnju, ratarstvo i povrtarstvo ili možda fitomedicinu.

Odlučiće se na kraju za ono što će mu više koristiti u gajenju šargarepe, jer u tom poslu Aleksandar za sada vidi samo prednosti.

„Sviđa mi se to što je u Srbiji šargarepa malo specifična po pripremi zemljišta i ne može svako da je gaji, što dovodi do manje zastupljenosti u odnosu na krompir i kupus. Zato cena uglavnonm varira od 30 do 50 dinara za kilogram i nema drastično visokih ili niskih cena. Možete da se uzdate da će svake godine biti onako kako ste isplanirali, sa malim oscilacijama“, kaže Aleksandar.

Svojom prednošću smatraju i to što su najpogodnija područja za gajenje šargarepe na rečnim nanosima, pored korita reka. A takav je i atar sela Tribrode kod Velikog Gradišta, jer se nalazi u blizini ušća Peka u Dunav.

Za Aleksandra je, kaže, najvažnije da se kao poljoprivrednik oseća „dobro, ispunjeno i slobodno“.

Ovaj tekst deo je serijala „Sistem vrednosti“ koji podržava kompanija „Market parket“ iz Požarevca.

To Top