E-INTERVJU: Rade Veljanovski o medijskim zakonima, REM-u...

Braničevo

E-Intervju

E-INTERVJU: Rade Veljanovski o medijskim zakonima, REM-u...

Foto: A. Grujić

How Good Of A Friend Are You Really?

Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu i član Radne grupe za izmenu medijskih zakona, govori za E-Braničevo o Medijskoj strategiji, ključnim izmenama Zakona o elektronskim medijima, radu REM-a, trenutnoj medijskoj slici i ulozi lokalnih medija.

Da li su medijski zakoni u Srbiji dobri, da li je problem u zakonima ili u njihovoj primeni?

Naši zakoni, kao i svi zakoni na svetu možda nisu idealni, ali oni su bili u velikoj meri usaglašeni sa evropskim regulatornim okvirom i sa iskustvima demokratskog sveta. Da su ostali i dalje na snazi, da nismo krenuli u izmene, ne bi oni bili problem, koliko ponašanje po zakonima. A ko je odgovoran za to ponašanje. Naravno, pre svega sama vlast i određene institucije. U slučaju elektonskih medija za koje imamo specijalis zakona, tu je jasno da nezavisno regulatorno telo posebno treba da se ponaša po tom zakonu ali se nije u dovoljnoj meri ponašalo po njemu i zakon sam po sebi onda ne može da ima nikakve rezultate.

Veći je problem, dakle, u radu REM-a koji ne radi dovoljno dobro nego u zakonu?

Kada smo počeli da radimo na Zakonu o elektronskim medijima ja sam doneo na sastanak Medijsku strategiju i Akcioni plan i pokazao sam svim članovima radne grupe da u tom akcionom planu od 30 zadataka koji se odnose na izmene Zakona o elektronskim medijima čak 20 se odnose na REM. Mislim da taj podatak sam po sebi dovoljno govori, postalo je potpuno jasno da to telo koje treba da bude nezavisno, regulatorno telo, koje treba da u naš sistem u praksi implementira standard demokratskog sveta i evropskog iskustva, to ne radi u dovoljnoj meri i dovoljno dobro. I tada smo konstatovali da se to ne dešava zbog toga što zakon to nije omogućio, nego zato što nema volje. Pošto je u poslednje vreme govoreno mnogo o tome da je potrebna neka politička volja da se zakoni ostvaruju, ja mislim da moramo sebi da razjasnimo, ne samo da ne postoji volja da se zakoni poštuju, nego naprotiv, postoji vrlo izražena volja da se ne ostvaruju, to je naš veliki problem.

Kako komentarišete izveštavanje medija o dve tragedije koje su zadesile Srbiju ovih dana?

REM je trebalo da nekim obavezujućim uputstvima usmeri način ponašanja medija. Mediji su polovično to obavljali, neki bolje neki lošije, a REM je imao razloga da se nekoliko puta oglasi ali to nije učinio. Sve nas je zatekla ta strašna tragedija, ali upravo zbog toga je važno da se ta načelna opredeljenja i regulacije i samoregulacije poštoju, ne radi se samo o sprovođenju zakona već i o sprovođenju novinarskog kodeksa koji je dokument samoregulacije. Samo u sadejstvu i jednog i drugog možemo da imamo bolju situaciju.

Radna verzija Nacrta Zakona o elektronskim medijima predstavljena je početkom aprila 2023. godine, a vi ste bili član Radne grupe za izradu izmena ovog zakona. Koje su po vašem mišljenju ključne izmene?

U odredbama i stavovima Medijske strategije bilo je izričito napisano da bi bilo dobro da se prilikom donošenja zakona iz skupine ovlašćenih predlagača koji predlažu članove Saveta REM-a isključe institucije države i da se prilikom donošenja zakona stvori mogućnost da se praktično resetuje Savet REM-a, odnosno da se bira novi sastav. To su za mene bila dva krucijalna opredeljenja. Tvrdim da sada celinom zakona mi imamo veće zahteve koji se postavljaju pred savet regulatora, pa se postavlja pitanje kako će taj zahtevniji zakon ostvarivati isti ljudi koji do sada nisu u dovoljnoj meri ostvarivali zakon koji je bio manje zahtevan, iako nije bio loš. Pošto je javna rasprava tek na početku, mislim da svi moramo da budemo vrlo izričiti u tome da treba ostvariti te suštinske, krucijalne stvari koje su bile predviđene Medijskom strategijom.

Da li puna primena Medijske strategije zavisi isključivo od političke volje ili delom i od medijske zajednice?

S obzirom na to da su medijsku strategiju zajedno radili predstavnici vlasti i medijske zajednice, kao i da su postigli konsenzus o najvažnijim pitanjima i promenama koje treba da se dogode u regulativi, a i u praksi, ona zavisi i od jednih i od drugih. Međutim, u završnici konačnu reč, pogotovo kada je u pitanju donošenje novih zakona ima vlast, a medijska zajednica može samo da istakne ono za šta se zalagala i da podseti na to što je bilo nekada zajednički stav. Imam utisak da će vlast odstupiti u poslednjem momentu kad se bude odlučivalo o zakonima od nekih vrlo važnih zajedničkih ciljeva koji su bili precizirani u vreme donošenja Medijske strategije.

Kako biste okarakterisali medijsku sliku u Srbiji danas?

Medijska slika je jako loša i nažalost iz dana u dan sve lošija. Imamo veoma velike podele u društvu koje se u potpunosti preslikavaju na medijsku sferu. Vlast u velikoj meri utiče na jedan broj medija i oni su s razlogom nazvani režimski, koji ne dopuštaju kritičko mišljenje, dovoljnu slobodu informisanja i slobodu izražavanja, a oni su mnogobrojniji, jači, i njihovo forsiranje je mnogo veće. Između režimskih i onih koji su spremni da objektivno, demokratski i kritički informišu javnost postoji neravnoteža koja je sve veća iz dana u dan i to je naš veliki problem.

Da li ste upoznati sa problemima sa kojima se suočavaju lokalni mediji i kakva je njihova uloga u celokupnoj medijskoj slici?

Znam da je lokalnim medijima oduvek bilo teže da se izbore za objektivno i kritičko informisanje nego medijima koji su veći. Ja veličinu medija ne određujem po tome koji teritorijalni deo Srbije pokrivaju, smatram da su i lokalni mediji jednako značajni kao oni koji su regionalni i nacionalni zato što je njihova funkcija specifična, oni lokalnom stanovništvu donose onu informaciju koju takozvani veći ne mogu. Dakle, njihov značaj nije uopšte manji, ali da je njima teže to je jasno jer se politički uticaji preko lokalnih moćnika mnogo više preslikavaju na lokalne medije.

To Top