E-INTERVJU: Đorđije Bojatović, sinonim za društvenu odgovornost u ovom kraju

Braničevo

Društvo

E-INTERVJU: Đorđije Bojatović, sinonim za društvenu odgovornost u ovom kraju

Foto: Arhiva, Reč naroda

How Good Of A Friend Are You Really?

“Minel Enim” osim što uspešno posluje i upošljava gotovo 130 radnika, godinama unazad pomaže najugroženije.Čovek koji je na čelu ove firme, Đorđije Bojatović, nedavno je dobio priznanje RPK za regionalnog lidera, što je svojevrsna kruna za društveno odgovoran rad i nesebičan odnos prema zajednici i pojedincima.

“Minel” je osnovan 1970.godine kao državno preduzeće za izgradnju elektroenergetskih i termoenergetskih objekata. U Smederevu ova firma posluje od 1993.godine, a na čelu “Minel Enima” nalazi se Đorđije Bojatović, čije se ime vezuje i za brojne humanitarne akcije i sportske događaje.

Humanitarni rad ovog preduzeća traje tokom cele godine, ali posebno dolazi do izražaja uoči novogodišnjih i božićnih praznika, upravo u vreme darivanja. To je ujedno i pravo vreme da se razgovara o svemu što je urađeno u 2019.godini.

Kako biste opisali 2019. godinu u poslovnom smislu, da li ste zadovoljni poslovanjem firme i šta biste izdvojili kao najveći uspeh?

Uspešno smo poslovali, zadovoljan sam. Razmišljamo na način da smo mnogo više angažovani, mnogo više opterećeni i mnogo više imamo obaveza nego što možda poslovni rezultat pokazuje, ali takvo je okruženje i tržište. Poslovanje firme kao što je naša, koja apsolutno radi sve u regularnim okvirima, je teško. Svi radnici su prijavljeni, a ima ih između 120 i 130, i teško je boriti se u okruženju gde 30 – 40 odsto ljudi radi na crno. Prosečna plata u „Minelu“  u decembru je između 48 i 50 hiljada dinara. Kada bismo radili kako treba taj prosek bi bio i veći, jer bismo ugovorili bolje cene, a ovako smo vrlo često prinuđeni da idemo ispod cene koja je realna i prihvatljiva, samo zato što se pojavljuju neki koji rade na drugačiji način.

Đorđije Bojatović proglašen za regionalnog lidera

Prošle godine primili ste nagradu “kapetan Miša Anastasijević”, a nedavno vas je Regionalna privredna komora Braničevkog i Podunavskog okruga proglasila za regionalnog lidera. Koliko je za vas značajna ta nagrada? Na šta vas podstiče?

 Bio bih neskroman da ne kažem da mi to znači, ali to povezujem i sa godinama kojima radim ove poslove, a radim ih dugo. Zaista se radujem, ali hoću da budem korektan do kraja, moje komšije su preduzeća “Kondor”, “Meteks”, “Tomi trade”, “Grapps”, “ITG”, to su sve vrhunske firme koje možda zaslužuju ovu nagradu i pre mene. To su sve firme iz ovoj kraja, da ne pominjem beogradske. Raduje me zaista nagrada, ali imam određen respekt prema imenima ovih preduzeća i zato sam ih i pomenuo, korektno je tako reći.

"Minel Enim" je za razliku od mnogih drugih, društveno odgovorna firma, prepoznatljiva u Braničevskom i Podunavskom okrugu po humanitarnom radu. Šta vas motiviše i vuče da u ovim vremenima kada svi samo misle na profit, mislite i na one koji su u teškoj situaciji, finansijskoj ili zdravstvenoj?

Takva nam je orjentacija, takva smo firma, tako smo “baždareni” svi, od prvog do poslednjeg u firmi.To je jednostavno sastavni deo poslovanja, a malo više to potenciramo i prikazujemo samo da bismo animirali i druge koji isto mogu da rade kao mi, ali nekako se u vremenu kapitalizma potpuno drugačije ponašaju, ne upuštaju se u to. Mi to radimo od kad “Minel Enim” postoji, dakle 50 godina.

Da li i kako vam se to vraća?

Mi pomažemo kad god možemo i koliko možemo, i ne razmišljamo da nam se to vraća. Nama je cilj da tim ljudima kojima pomažemo bude bolje i to je apsolutno jedini motiv koji postoji. Na primer, svake godine spremamo paketiće za jednu porodicu sa četvoro dece.Taj pogled u njihovim očima kada dobiju paketiće ne može da se objasni.

Pomaže li vam društveno odgovorno poslovanje u napretku firme?

Lično mislim ne mnogo, ne može nam to doneti dodatne poslove, ali mi to radimo. Možda stvara lepu sliku o firmi pa drugi na taj način čuju o nama, možda onda imamo i neki benefit od toga, ali to nama nije prioritet i ne razmišljamo na taj način.

Sport je vaše drugo ime, naročito fudbal. Dugo ste bili na čelu FK "Mladi radnik 1926", tri puta ste se njemu vraćali. Kakvo je to za vas bilo iskustvo i da li razmišljate o povratku?

Moje lično angažovanje u “Mladom radniku” je završeno, ali što se tiče angažovanja firme i dalje pomažemo kada nešto treba. Bio sam u međuvremenu i u Smederevu u fudbalskom klubu, na vrlo važnim pozicijama. Teško je naći u ovom kraju sportistu kome mi kao firma nismo pomalo pomogli. Pored fudbala ima tu i rukometaša, odbojkaša, boraca iz raznih borilačkih sportova. Sport je ključ svega, smatram da u ovim vremenima pogotovo deca i mladi moraju da se bave sportom, to je mnogo važno.

Pomoć pružate i  kao sponzori brojnih turnira, uskačete gde god možete. Koji je tu motiv?

Prvenstveno podsticanje razvoja sporta i bavljenje dece i omladine sportom. Moja filozofija je da se ne družim sa starim ljudima, uglavnom sa mladima. Sport nije lek  samo za mladost, sport je i za one koji imaju godina kao ja, i više.

Kakvi su vaši planovi i prioriteti u 2020.godini?

Mi smo privilegovana firma. Pored kvaliteta koji posedujemo i drugačijeg odnosa u samoj firmi nego što je uglavnom danas, mi imamo sreću da radimo za železaru Smederevo, “Messer Tehnogas” i požarevačku “Toplifikaciju”, nema mnogo firmi takvu privilegiju da 90% poslova radi za tako jaka preduzeća. To koristimo na maksimalno profesionalan način, odužujemo se našim poslovnim saradnicima kvalitetnim poslom. Mi smo uslužna firma, a to znači rad na terenu, ali mnogo je lakše raditi u železari, nego putovati u Suboticu. Naš kvalitet je jedna strana, ali i kvalitet onih za koje radimo je mnogo važna karika u svemu.

Koga ćete ove godine obradovati povodom novogodišnjih i božićnih praznika, jer znamo da je to vec tradicija?

Naša firma ima jedan princip – ne slavimo godišnjice, ne slavimo slave, jer smatramo da to treba slaviti sa porodicom. Sve ono što je planirano za proslavu firme prosleđujemo onima kojima je to potrebno. Naši prijatelji su Ustanova za dnevni boravak dece, mladih i odraslih osoba sa smetnjama u razvoju “Sunce” Smederevo, Savez slepih i slabovidih Smederevo, Društvo za cerebralnu i dečiju paralizu Požarevac i Centar  za dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju Požarevac. Tim ustanovama svake godine pripremamo paketiće, pozovemo ih krajem novembra i oni nam kažu šta im je najpotrebnije. Na primer, ove godine kupili smo za jednu ustanovu trenažni bicikl, za drugu pumpe za grejanje. Uspeli smo čak da animiramo i druge subjekte da im kupuju paketiće.

 I na kraju ovog razgovora, čestitam novogodišnje i božićne praznike i želim sve najbolje svima, da u celom svetu bude mir, da budemo zdravi i da nam iduća godina bude bolja od ove, u svakom pogledu.

To Top