E –INTERVJU:  Anja Jovanović (18), Gradištanka koja je briljirala na prijemnom za glumu

Veliko Gradište

E-Intervju

E –INTERVJU: Anja Jovanović (18), Gradištanka koja je briljirala na prijemnom za glumu

Foto: Opština VG, privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

Anja Jovanović, srednjoškolka iz Velikog Gradišta, ostvarila je izuzetan uspeh na prijemnom ispitu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, na studijskom programu gluma.

Anja je rođena 2004. godine i završila je treću godinu Srednje škole “Miloje Vasić“ u Velikom Gradištu.Oduvek je bila odlična učenica i znala je šta želi u životu -  da se bavi glumom.

Potpuno neočekivano, kako kaže, ta želja joj se i ostvarila. Na nedavno održanom prijemnom ispitu na Fakultetu dramskih umetnosti ona je u konkurenciji od 400 kandidata bila prva na listi. To je bio povod za razgovor sa ovom mladom talentovanom Gradištankom.

Anja Jovanović 
 
Iako još uvek nisi završila srednju školu položila si prijemni za glumu i to kao prva na listi, što je veliki uspeh. Kakva su bila tvoja očekivanja od prijemnog ispita i kakav je osećaj biti prvi na listi?

Iskreno nisam očekivala takav rezultat, treća sam godina srednje škole, iz male sredine,  i pritom se niko u porodici ne bavi glumom. Otišla sam ubeđena da je nemoguće, ali sam želela da probam, verujući da ništa ne mogu da izgubim. Iznenadilo me je da sam bila prilično mirna kada sam otišla, a očekivala sam da ću imati tremu, međutim, to nije bio slučaj. Kada je trebalo da nas obaveste ko je prošao u uži krug i kada su mene prvu prozvali, tada sam bila u šoku. Usledile su sedmodnevne pripreme na fakultetu, gde smo izučavali sve umetničke predmete koji me istinski zanimaju i pripremali se za drugi krug prijemnog ispita.

Nakon tog ispita otišla sam do oglasne table na fakultetu,  pošto rezultati nisu bili objavljeni na sajtu. Kada sam videla svoje ime na vrhu liste fotografisala sam i izašla ispred, od šoka nisam mogla da shvatim šta se dešava. Ubrzo su mi prišle dve studentkinje i čestitale i tada su me preplavile emocije jer sam shvatila da mi se od tog trenutka život menja, što me je obradovalo,ali moram priznati pomalo i rastužilo.

Kako ćeš u novoj školskoj godini uskladiti obaveze između škole i fakulteta?

S obzirom na to da je u pitanju umetnički fakultet, postoji mogućnost da se pre nego što se završi četvrta godina polaže prijemni, što sam ja odlučila da iskoristim, verujući da će mi poslužiti kao priprema za sledeću godinu. Obaveze na fakultetu počinju između 10. i 20. septembra, a plan mi je da srednju školu završim vanredno. 

Anja sa kolegama sa fakulteta

Koliko dugo si se pripremala za prijemni i kako su pripreme izgledale?

Ljubav prema glumi me drži još od osnovne škole, pa sam nakon završene treće godine, odlučila da izađem na prijemni, pre svega kako bih probala i videla kako to izgleda.U toku srednje škole počela sam da pohađam časove u Dramskoj školi “Prvi koraci” u Beogradu, gde sam išla vikendima.To je delom poslužilo kao priprema za fakultet. Upoznala sam divne profesore, između ostalih Andreja Šepetkovskog i Ivana Jevtovića, koji su radili sa nama tri semestra, odnosno oko godinu dana. Iako ceo program nije zamišljen kao priprema za fakultet, ja sam to tako doživela, jer sam prvi put izučavala glumu kao predmet, za šta u Gradištu nisam imala mogućnosti. Pored toga pripremala sam se čitajući mnogo, marljivo i intenzivno.

Ko ti je glumački uzor i da li te više privlači pozorište ili film?

Postoji, naravno, mnogo glumaca koji imaju divne karijere, ali mislim da bih o tome mogla da govorim tek onda kada bih i sama kroz rad videla kako sve to izgleda. Volela bih da se oprobam i u pozorištu i na filmu, ali čini mi se da trenutno pozorište preovladava. Takva je situacija trenutno, ne isključujem da se to u budućnosti može promeniti.

Scena iz pozorišne predstave

Kako si glumu izabrala za svoj životni poziv i da li je postojala druga opcija? 

Glumački poziv bio mi je jedini logičan izbor, jer obuhvata sve što mene interesuje. Išla sam na balet 10 godina, završila sam nižu muzičku školu, recitujem još od vrtića, a ozbiljnije se time bavim od osnovne škole, kada sam počela da učestvujem na brojnim takmičenjima. Bila sam u raznim dramskim sekcijama. Da sada nisam uspela da se upišem, sigurno bih i naredne godine pokušala, čini mi se da ni na jednom drugom fakultetu ne bih mogla da pronađem sebe, kao što osećam da ću ovde moći.

Predsednik opštine ugostio te je nedavno u svom kabinetu. Koliko je takav čin značajan za mlade talentovane ljude?

Divno je da se takve lepe vesti šire i nagrađuju mladi. Dobila sam na poklon maketu Ramske tvrđave i knjige o Velikom Gradištu. Direktorka moje škole,Vesna Novković,bila je sa mnom i baš je pomenula da otkad predsednik nagrađuje i samim tim prijemima ukazuje poštovanje mladima koji su uspešni, od tada mladi osećaju neku veću motivaciju i želju da rade na sebi i da taj talenat koji imaju u ma kojoj sferi istaknu. Ume sredina da ograniči i natera na odustajanje, samim tim što ne pruža dovoljno, ali ako se trud primeti, nagradi i poštuje, onda se možda rađa želja za istrajnošću, a razlog može biti  plilika da se učine ponosnim ljudi iz vaše okoline. 

Prijem kod predsednika opštine

Gde sebe u profesionalnom smislu vidiš za deset godina?

Cilj mi je pre svega da završim fakultet, a kada govorimo o tako dugom periodu, volela bih da do tada budem zaposlena u nekom pozorištu, a da iza sebe imam dobre uloge na filmu, uz dobre glumce i reditelje.
 

To Top