Emilija Riđić - radoznalošću do zvezda (FOTO)

Požarevac

Život

Emilija Riđić - radoznalošću do zvezda (FOTO)

Foto: E.B.

How Good Of A Friend Are You Really?

Kada Emilija Riđić, učenica četvrte godine Požarevačke gimnazije, jednog dana programiranjem dođe do velikog uspeha, moći će da zahvali samo svojoj radoznalosti koja ju je inspirisala na učenje i konstantan rad na sebi.

Emilija je Istraživačku stanicu „Petnica“ prvi put posetila prošle školske godine kada je pohađala seminar kombinovanih nauka.

Tamo je naučila šta je astronomija, šta proučava, matematičke osnove neophodne kako bi bolje razumela ovu oblast.

Nova znanja dopunila je i letnjim seminarom, na kojem su radili vežbe iz astronomije, ispitivanje koordinata uz pomoć senke gnomona (vrsta štapa), izračunavalli su silu zemljine teže matematičkim klatnom, udaljenost do maglline „Mačije oko“ i još mnogo zanimljivih iskustava.

Emilija Riđić

Nakon svega što je naučila, najviše joj se dopala astronomija (nauka koja proučava objekte i pojave izvan Zemlje i njene atmosfere), zbog čega je odlučila da istražuje veze između galaksija i njihovih crnih rupa koristeći sigma relaciju.

U pitanju je formula koja povezuje postojanje korelacije između supermasivne crne rupe koja utiče na evoluciju galaksije i karakterističnu brzinu formiranja zvezda. To je formula koja će povezati kako crne rupe utiču na celu galaksiju, na zvezde u njoj i kako ta galaksija izgleda.

„Mene su jako interesovale crne rupe i onda sam istraživala šta bih mogla da saznam o njima i zapravo sam shvatila da one i te kako utiču. Zapravo ta centralna masovna crna rupa, utiče na celu galaksiju i onda me je zanimalo na koji način, i kako to može da se dokaže, šta se tu dešava. Istraživala sam, čitala, čitala, čitala i pronašla“, spremna je Emilija za nova otkrića.

Za Emiliju su posebno intrigantna aktivna galaktička jezgra, jer kako kaže, mnoge galaksije imaju toliko svetla jezgra, da taj centralni region može da bude svetliji od cele galaksije.

Ona će istraživati kako crne rupe utiču na evoluciju galaksija i formiranje zvezda

„Ta aktivna galaktička jezgra su najsvetliji izvori zračenja u univerzumu, a napajaju se iz crnih rupa, tj. akrecijom (nagomilavanjem) tog materijala u centru crne rupe. Meni je bilo fascinantno da tako nešto postoji. Nikada nisam čula za to dok nisam sela da istražujem. Bio mi je interesanstan fenomen pa sam htela da se više udubim u tu priču“, objašnjava Emilija zašto se odlučila baš za ovaj projekat.

Posebno joj je zanimljivo i važno za budućnost, to što kroz bavljenje astronomijom može da radi u isto vreme u okviru tri njoj najdraže sfere interesovanja: matematika, fizika i programiranje.

Na ovom projektu koristiće program „Ilustris“. U pitanju je kontinuirana kosmološka simulacija koja ima za cilj proučavanje procesa evolucije galaksije od samog početka univerzuma do danas.

Emilija je u Petnici pronašla sebe i zavolela astronomiju

Za mlade vredne ljude poput Emilije, Petnica nije samo istraživačka stanica, već mesto gde oni radoznali, koji možda kriju naučnike u sebi, mogu da se pronađu već tokom puberteta.

„Meni je generalno ceo koncept Petnice fenomenalan, ljudi su tamo fenomenalni. Energija je odlična. To nigde ne može da se iskusi, ni u školi, ni u našem gradu. Tamo smo svi isti, sa istim ciljem. Svi su gladni da nauče, da steknu što veće znanje, da budu što bolji, da se bave naukom. Tamo niko neće da te osuđuje ako nešto ne znaš. Moraš da grešiš, da postavljaš pitanja i da se trudiš non –stop, kako bi što bolje mogao da radiš i funkcionišeš. Meni je lep taj progres koji tamo stvaraš“, priča o svom iskustvu dok željno iščekuje da se vrati na to posebno mesto i dodaje:

„Mislim da sam mnogo naučila o sebi otkad idem u Petnicu. Sada znam šta mogu, koji su moji kapaciteti, šta volim, šta ne volim, šta mi odgovara... Svi smo na istom energetskom nivou. To se ne doživljava svuda, već samo tamo. Kao da sam pronašla sebe.“

Pored matematike, fizike i programiranja, Emilija voli i istoriju, biologiju, umetnost...

Mnogo voli književnost. Voli da čita klasike, romane, naučnu fantastiku, istorijske romane, ali i da piše eseje, pa ne isključuje mogućnost da jednog dana izda i knjigu te vrste.

To potvrđuje i osvojeno treće mesto na Međunarodnom literarnom konkursu Društva Sveti Sava na temu „Stope Savine su svuda po njegovom otečestvu“.

Njena omiljena knjiga je „Slika Dorijana Greja“ Oskara Vajlda.

„Za to vreme u kome je knjiga pisana,  jako je specifična i drugačija, a i dobra priča. Psihološki je moćna, tera te na razmišljanje“, još uvek promišlja o ovomo delu.

 

Pored programiranja, matematike i fizike, Emilija je  posvećena čitanju književnih dela i crtanju

Emilija nije samo posvećeni konzument umetnosti, već i sama stvara. Bar iz hobija, kako kaže. Voli da crta ili slika ne podređujući svoje veštine žanrovima i tehnikama. Koristi sve što joj je pri ruci: olovku, vodene boje, flomastere, hemisjke, tempere, na platnu, na papiru...

Iako su Emilijina interesovanja na prvi pogled dijametralno suprotna, ona to ne vidi kao opterećenje, već kao bogatstvo koje će je učiniti boljom osobom.

„U budućnosti mislim da će mi te umetničke grane biti hobi, da ih radim čisto zbog sebe, opšteg obrazovanja, kulture i duševnog mira. Primarne će verovatno biti matematika, fizika, programiranje“, već zna šta želi ova srednjoškolka.

Zato se već sprema za upis na Elektrotehnički fakultet u Beogradu. Svesna je da tamo nema astronomije, ali ne isključuje mogućnost da svoje programiranje jednog dana koristi za otkrića i rešavanja dilema u astronomiji, poput Margaret Hamilton čiji je kod pomogao da se „Apolo 11“ bezbedno spusti na Mesec.

Emilijinu želju za učenjem, što se u početku manifestovalo samo kao dečija radoznalost, roditelji su prepoznali vrlo rano.

„Otkad znam za sebe, bila sam mnogo radoznala. Htela sam mnogo da znam, mnogo sam čitala. Za drugi ili treći rođendan ja sam želela globus i enciklopedije, što je neobično da tako malo dete traži. Oduvek sam htela da učim, mnogo sam volela da znam stvari, da se što više informišem“, seća se Emilija i dodaje da joj je podrška roditelja neizmerno pomogla u tom ranom periodu.

„Oni su bili mnogo srećni jer je to tako. Oni su mi to omogućili. Kupovali enciklopedije, čitali sa mnom, učili me, delili informacije. Da nisu oni to forsirali, možda bih ja kao dete odustala, ali oni su meni davali sve što sam ja želela i onda sam htela još i još .“

Ovaj tekst deo je serijala „Sistem vrednosti“ koji podržava kompanija „Market parket“ iz Požarevca.

To Top