Manuela Bumbešević pesmom čuva vlašku tradiciju (VIDEO)

Braničevo

Kultura

Manuela Bumbešević pesmom čuva vlašku tradiciju (VIDEO)

Foto: A.Grujić

How Good Of A Friend Are You Really?

Petnaestogodišnjakinja iz Ševice, vlaškog sela u opštini Kučevo, iza sebe ima brojna priznanja, nagrade i tri solistička koncerta. Vlašku tradiciju neguje i prenosi širom Srbije kroz pesmu.

Manuela Bumbešević, vokalna solistiknja iz Ševice, rođena je 14.decembra 2004.godine. Osnovnu školu i nižu muzičku školu završila je u Kučevu, a potom je školovanje nastavila u Srednjoj muzičkoj školi „Stevan Mokranjac“ u Požarevcu na teoretskom odseku, jer ne postoji odsek za etno pevanje. Odlična je učenica, nosilac Vukove diplome u osnovnoj školi, a prvu godinu srednje završila je sa svim peticama. Kako kaže, nastojaće da i u nastavku školovanja niže najviše ocene.

Ljubav prema narodnoj pesmi javila se veoma rano, kada je imala svega šest godina. Na probama folklora, na koje je odlazila sa 12 godina starijom sestrom, imala je priliku da sluša izvorne pesme i tako se rodila ljubav.

„Koreografkinja Danijela Marković, koja je predvodila folkor, bavila se i izvođenjem etno pesama. Mnogo mi se svidelo kada sam je čula kako peva i prosto sam zavolela tu vrstu muzike. Pamtila sam reči pesama i pokušavala kod kuće sama da ih pevam, krišom od roditelja, jer sam se u početku stidela“, priseća se Manuela i dodaje da je na samom početku zapevala pesme: „Vrbice, vrbo zelena“, „Sinoć mi je dolazio Đorđe“ i „Gde si bio janje moje“.

Talenat i ljubav prema muzici nasledila je od pradede koji je svirao violinu, dede koji je bio talentovan za pevanje, i oca koji je dobar sluhista i nekada je svirao harmoniku. Najveća podrška joj je bio upravo otac sa kojim je, kako kaže, vežbala pevanje, „a kapela“, odnosno, bez muzičke pratnje.

“Manuela je oduvek stalno nešto pevušila po kući i čuo sam da to lepo zvuči, da otpeva pesmu kako treba. Počeli smo prvo da vežbamo pevanje kod kuće, a onda je pokušala da peva i uz muzičku pratnju sa mojim prijateljima muzičarima. Videli smo da se to uklapa i melodijski i ritmički”, priča Manuelin otac Siniša.

Prvi javni nastup imala je sa svega šest i po godina u Boljevcu, i to na otvorenom, pred velikim brojem ljudi.

„Jedino što pamtim je da sam pevala pesmu „Udade se jagodo“ i da pred nastup nisam imala tremu, a posle je došla trema, uplašila sam se od aplauza i buke“, priseća se Manuela.

Drugi put je kao vokalna solistkinja nastupila sa pesmom „Sadila Jana“ na manifestaciji „Homoljski motivi“ u Kučevu, sa nepunih sedam godina.

“Pričao sam joj od početka da kada ide na takmičenja, da ne treba da je pogađa ako ne osvoji nagradu. Bitno je da ljudi čuju kako peva, da zavole njen glas i pesmu”, kaže Siniša.

Iako je iz vlaškog sela i oba roditelja su Vlasi, prvo je počela da peva srpske pesme, a nešto kasnije vlaške.

„U kući su roditelji sa mnom pričali na srpskom, više su ga forsirali zbog škole da ne bih imala problema, tako da sam bolje znala srpski nego vlaški i lakše mi je bilo da pevam srpske pesme. U početku mi nije bio savršen izgovor kada sam počela da pevam vlaške pesme, ali me je tata ispravljao kada bih grešila“, priznaje ona.

Sa samo sedam godina počela je da peva i vlaške pesme po kojima je kasnije postala prepoznatljiva, ne samo u svom kraju već u okrugu i šire. Manule kaže da je uvek pristupala pesmi tako što prvo analizira tekst, jer smatra da samo ako se dobro razume o čemu se peva pesma može da se donese na pravi način, sa iskrenom emocijom koju publika prepoznaje. Ključno je da, kako naglašava, pesmu nije dovoljno ukrasiti samo muzičkim ukrasima, već i emocijama.

Koliko je u toj nameri uspela govore brojne nagrade koje je osvojila na takmičenjima. Samo pobedničkih nagrada ima 13, a ima i drugih i trećih mesta, kao i brojnih priznanja. Nagrade je osvajala za pevanje, kako vlaških, tako i srpskih pesama.

Ponosna na brojne nagrade i priznanja

“Osvojila sam četiri puta prvo mesto na Smotri dečijeg izvornog narodnog stvaralaštava u Kučevu. Na “Danima Slobodana Lekića” takođe sam osvojila prvu nagradu za pevanje vlaških pesama. Posebno bih izdvojila plaketu za najboljeg vokalnog solistu koju sam osvojila 2018. godine na manifestaciji “Kreni kolo da krenemo” u Malom Crniću, kao i nastup u emisiji “Prelo  u mom sokaku” na “Hepi televijizi” kada sam predstavljala opštinu Kučevo”, ponosna je Manuela na svoje uspehe.

Značajno je istaći da iza sebe već ima tri solistička koncerta. Prvi je održan 30.oktobra 2015.godine u Kučevu. Pevala je srpske i vlaške pesme, a gošća joj je bila čuvena pevačica vlaških pesama Svetlana Arsić. Drugi koncert je održala u Majdanpeku, a gošća je bila Danijela Marković, dok je treći bio u Požarevcu 2018. godine, gde joj je ponovo gošća bila Svetlana Arsić.

   Sa koncerta u Požarevcu

Manuelino je bilo samo da vežba repertoar, a za organizaciju koncerata bio je zadužen tata.

“Teško je organizovati koncert u današnje vreme, pogotovo kada nema nikakve pomoći sa strane. Ipak, nije mi bilo teško jer sam razmišljao o cilju – da se predstavi narodu i da je čuju kako peva”, ispričao nam je Manuelin tata.

Zanimljivo je da nikada nije išla na časove pevanja kod profesora, već je, kad god je imala priliku, slušala pevače etno pesama i od njih “krala zanat”, a neretko dobijala i poneki savet. Posebno izdvaja  pevačicu vlaških pesama Svetlnu Arsić i harmonikaša Velizara Matušića, od kojih je mnogo vlaških pesama čula, a i dobila savete kako da ih na najbolji način interpretira.

Postoji bogata riznica vlaških pesama ali, za razliku od srpskih, do njih se teže dolazi. Prenosile su se sa kolena na koleno ali, nažalost, većina mladih danas nije zainteresovana da ih nauči i prenosi dalje. Neki mladi Vlasi se danas stide svog porekla, ali Manuela Bumbešević spada među one koji to s ponosom ističe i pokušava na sve načine da neguje i promoviše bogatu vlašku tradiciju.

Svojim anđeoskim glasom ona čuva vlašku pesmu od zaborava. Od starijih interpretatora uči pesme i kad god ima priliku izvodi ih pred publikom. Sve pesme, kako kaže, voli podjednako, ali posebno joj je draga pesma “Vntu baće” (Vetar duva).

POGLEDAJTE VIDEO: Manuela Bumbešević: Vntu baće (Vetar duva)

Manuela ima tri kompleta narodne nošnje u kojoj nastupa i na taj način doprinosi očuvanju bogate vlaške tradicije. Po rečima njenog oca, u pitanju je nošnja koja se prenosila s kolena na koleno u njihovoj porodici, a pojedini komadi stari su i vise od 100 godina.

Ove godine imala je u planu da nastupa na festivalima i manifestacijama, međutim, zbog epidemije je sve otkazano. Vreme kod kuće iskoristila je, kako kaže, da uči nove pesme. Već sada razmišlja o budućnosti i zna čime želi da se bavi u životu.

“Volela bih da jednog dana radim posao koji volim, a pevanje mnogo volim. Želja mi je da završim muzičku akademiju, postanem profesor muzike.Planiram da nastavim da se bavim pevanjem i da nastupam”, kategorična je junakinja ove priče.

Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “ Mladi talenti – slamka spasa i ključ opstanka kulture i tradicije Vlaha “ koji sufinansira Ministarstvo kulture i informisanja po osnovu Konkursa o sufinansiranju projekata iz oblasti javnog informisanja na jezicima nacionalnih manjina u  2020 .godini.
-  Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

To Top