E – INTERVJU: Ljubica Miladinović –  žena za koju je muzika privilegija i lek (FOTO)

Požarevac

Kultura

E – INTERVJU: Ljubica Miladinović – žena za koju je muzika privilegija i lek (FOTO)

Foto: Privatna arhiva

How Good Of A Friend Are You Really?

„Baviti se muzikom nije samo profesija, to je ljubav prema profesiji. Muzika je lek, sklonište od svakodnevice, ali i savršen način da auditorijumu poklonite ono najlepše od vas samih, da zavirite u najdublji kutak ljudske duše. Zato je muzika savršena, moćna, a biti muzičar i imati muzički dar, privilegija“, kaže Ljubica Miladinović za E-Braničevo.

Ljubica je rođena u Požarevcu 1984. godine, gde je završila osnovnu školu, a zatim nižu i srednju Muzičku školu „Stevan Mokranjac“.  Potom je nastavila muzičko obrazovanje u Kragujevcu na Filološko-umetničkom fakultetu i stekla dve diplome - na odseku Opšta muzička pedagogija i solo pevanje, u klasi primadone Radmile Bakočević.

Tokom školovanja pevala je u mnogobrojnim horovima kao solista i horski pevač. Navešćemo samo neke: Gradski ženski hor „Barili“ iz Požarevca, „Liceum“ iz Kragujevca, crkveni hor „Braničevo“.

Trenutno radi kao profesor u Muzičkoj školi "Stevan Mokranjac" u Požarevcu, predaje solo pevanje u izdvojenim odeljenjima u Kostolcu i Velikom Gradištu, a solfeđo u Požarevcu. Pored toga rukovodi ženskom pevačkom grupom i dečijim etno horom pri Centru za kulturu, kao i horom vaspitača PU „Ljubica Vrebalov“.

Kada ste postali svesni svog talenta i da li je postojala druga opcija pored muzike?

Pre svega, mislim da je važno slušati sebe, svoje želje i potrebe. Medicina i muzika su mi bile bliske i u poslednjem trenutku odlučila sam da ću se definitivno baviti muzikom. Scena, publika, pevanje, javni nastupi su ono što me čini srećnom, a medicina je ostala moj neostvareni san - želela sam da budem ginekolog ili pedijatar. No, ispunjena sam, uživam u ovome čime se bavim.

Uz roditelje i brata sam stekla dobar muzički ukus. Tata voli klasičnu muziku, operu, džez, bluz, evergrin, mama je pristalica kvalitetne narodne i izvorne muzike, dok brat sluša rok i pop, tako da su mi usadili muzičke vrednosti dok sam još bila dete. Zato sam u svakom žanru imala nekog muzičara, pevača, kompozitora  čija muzika mi i dan danas odzvanja u ušima  - Betovena, Mocarta, Baha, Monserat Kabalje, Pavarotija, Ane Netrebko, zatim u džezu Lui Armstrong, Areta Frenklin, narodni pevači poput Ksenije Cicvarić, Danice Obrenić, Vasilije Radojčić, Cuneta Gojkovića i Staniše Stošića i drugih.

Da li ste imali pevačke uzore i koju vrstu muzike ste još od malih nogu najviše voleli da pevate?

Šta volim da pevam... sve što mi se sviđa, sve što prija mom temperamentu, glasu, ali i trenutku. Ne razdvajam muziku, jer muzika je nešto čarobno, toliko apstraktno, neuhvatljivo, a opet, sveprisutno  i nepresušno... Od samo sedam osnovnih tonova imate mogućnost da sagradite imperiju mašte, jer je muzika najlepši mogući put ka slobodi. Muzika i  umetnost su sinonimi za slobodu. Zbog toga pevam i volim podjednako klasičnu (opersku) muziku, narodnu, tradicionalnu, pop, evergrin, džez, bluz... Baviti se muzikom nije samo profesija, to je ljubav prema profesiji. Muzika je lek, sklonište od svakodnevice, ali i savršen način da auditorijumu poklonite ono najlepše od vas samih, da zavirite u najdublji kutak ljudske duše. Zato je muzika savršena, moćna, a biti muzičar i imati muzički dar, privilegija.

U Braničevskom okrugu i šire poznati ste kao izvođač tradicionalne muzike. Na koji način se čuva narodna tradicija i kakva je narodna muzika danas?

Ja sam se pronašla i u tradicionalnoj muzici, ona mi prija, uživam u folkloru, i to je za mene veoma važan segment svakog društva – tradicija.  Tradicija je najrealniji dokaz o identitetu. Mi smo deo tradiicije, jer smo deo naroda koji je živeo tu gde smo i mi sada. Da bismo je sačuvali, moramo da je negujemo, da ulažemo u nju, da učimo o njoj, da se bavimo njome. Svako na svoj način, ali da ne dopustimo da nestane. Srećna sam što sam uplovila u tradicionalnu muziku.

Na „Carevčevim danima“ osvojili ste prvu nagradu na takmičenju vokalnih solista. Kakvo je to bilo iskustvo?

Pobeda na „Carevčevim danima“ je moj veliki ponos. To je jedno od najcenjenijih takmičenja u zemlji koje prezentuje izvornu muziku. Njega podržava RTS, opština Veliko Gradište, a sve je to da se delo i lik Vlastimira Pavlovića Carevca čuva i poštuje. Carevac je i danas jedan od najboljih izvođača narodne muzike na violini i neko ko je rukovodio narodnim orkestrom Radio Beograda, a pevači koje je on birao da rade sa njim su bili najbolji.

Nastup Ljubice Miladinović na „Carevčevim danima“ pogledajte ovde.

Nastupate solistički i u raznim ansamblima. Gde ste sve nastupali i sa kojim značajnim imenima sarađivali?

Mnogo toga sam prošla s horom „Barili“  i uz dirigenta, profesorku Katalin Tasić. Tu sam stekla ogromno scensko i pevačko iskustvo. Pevala sam na najznačajnijim scenama kao što su Kolarac, Ruski Dom, Sava centar, Narodno pozorište, Madlenijanum, Zlatna sala bečkog „muzikferajna“ poznata po tome što se tu svakog 1. januara održava Novogodišnji koncert Bečke filharmonije...  

Kamerni ženski hor "Odjek" kojim rukovodi kolega Ilija Rajković postoji već tri godine, imam priliku da i dalje pevam i uživam u horskoj muzici. "Odjek" je posebna družina koja je sve više popularna u našem gradu, ali i mnogo šire. Kolega Ilija za hor piše posebne aranžmane, što je nama članicama posebno zanimljivo, pogotovo što su takvi aranžmani vrhunska dela. Kao vokalna pobednica festivala „Carevčevi dani“ u Velikom Gradištu 2018. godine nastupala sam  na koncertu koji je posvećen Carevcu na platou ispred Hrama Svetog Save pod nazivom „Carevac na Vračaru“. Tada sam imala priliku da pevam kao solista, ali i u duetu sa operskim umetnikom Oliverom Njegom, izvorne i starogradske pesme uz pratnju velikog Narodnog orkestra RTS-a pod rukovodstvom maestra Vlade Panovića. Ove godine je zbog epidemije festival „Carevčevi dani“ odložen, ali mi je stigao poziv da će se ipak 7. oktobra održati koncert na otvorenom u Velikom Gradištu gde ću kao laureat iz 2018. godine nastupati i time zajedno sa ostalim laureatima odati počast našem velikanu.

Pored svega toga, drag mi je i nastup u Ruskom domu u Beogradu gde sam bila gost na koncertu moje prijateljice i koleginice, soprana Marte Blagojević, sa simfonijskim orkestrom grada Požarevca „Gvardia“. Moram da izdvojim i još nešto meni vrlo zanimljivo i drago, a to je hor vaspitačica Predškolske ustanove "Ljubica Vrebalov" iz Požarevca. Pripala mi je čast da budem dirigent hora koji broji oko 40 vaspitačica. One su predane, vredne, kako i dolikuje profesiji jednog vaspitača.

Ljubica sa horom vaspitačica

Na čelu ste i ženske pevačke grupe koja radi pri Gradskom ansamblu narodnih igara i pesama Centra za kulturu Požarevac od 2013. godine. Kako je sve to počelo, koliko su devojke zainteresovane za tradicionalno pevanje?

Na poziv moje drugarice Marije Vlajović koja je umetnički rukovodilac Gradskog ansambla narodnih igara i pesama Centra za kulturu Požarevac, 2013. godine počinjem da vodim žensku pevačku grupu pri tom ansamblu. Tu sam mnogo naučila i o tradicionalnoj muzici i o tome kako se radi sa grupom pevača. Puno lepih trenutaka smo doživeli, mnogo nastupa, nagrada, priznanja, koncerata. Postale  smo prepoznatljive publici, eminetnim  ličnostima iz sveta muzike i etnomuzikologije, uvek smo hvaljene, zapažene kao specifična pevačka grupa koja na jedinstven način neguje folklornu muziku. Svaka kritika je bila više nego pozitivna, a svaki aplauz gromoglasan. Jako sam ponosna na devojke koje su srž grupe, zahvalna sam im što su uz ansambl, što strpljivo i sa mnogo ljubavi prilaze onome što tražim i očekujem.

Sa koncerta ženske pevačke grupe

Pored toga, osnovali ste i Dečiji etno horić, požarevačka publika je više puta imala prilike da pogleda vaš zajednički nastup. Koliko ima članova, kog su uzrasta i čime se rukovodite prilikom izbora pesama?

Moram da napomenem da sa tradicionalnom muzikom uvek imam ideje, inspiraciju, pa smo Marija i ja pre tri godine osnovale Dečji etno hor, naravno pri GANIP-u. Hor sada već ima blizu 40 dece od šest do trinaest godina. Za mene je to nešto posebno. Uživamo dok učimo i interpretiramo izvornu muziku, koju pažljivo biram za dečje glasove. Ona mora da bude prijemčiva za  dečje uho, a i da ujedno pozitivno deluje na njihovu edukaciju, pogotovo na razvijanje ljubavi prema tradiciji.

Nastup sa Dečijim etno horom

Bavite se pedagoškim radom i paraleno nastupate širom Braničeva i Srbije. Da morate da birate između pedagogije i solističke karijere, šta biste odabrali?

Rad u školi je nezamenljiv i vrlo je inspirativan. Sreća je kada radiš tamo gde si i sam odrastao. Biti pedagog je nešto najlepše i najdragocenije. Škola u kojoj radim je moj drugi dom, a kolege moja druga porodica. Ponosna sam i privilegovana  što sam deo kolektiva škole u kojoj sam provela deset godina kao đak. Istovremeno, nastupam kao solista u kamernim grupama sa kolegama, tako da sam lepo spojila školu i solo nastupe pa ne moram da biram.

Nastup sa ansamblom muzičke škole

Imate supruga i tri ćerke. Kako izgleda jedan vaš dan, kako usklađujete poslovne obaveze sa  privatnim?

Ništa  ne bi bilo ni važno, ni lepo da nije porodice. Ona je osnova svakog uspeha. Kao što ste rekli, ja sam trostruka mama -  Milica, Đurđa i Danica su polazna tačka od koje počinje sve što volim.  Suprug Zlatko me podržava u svemu, pomaže, i zato mogu da postignem ono što želim.  Kada imate porodicu onda vam je svaki uspeh dvostruko veći, jer imate s kim da ga delite i da se zajednički radujete, ponosite njime. Tako da uspeh dolazi iz unutrašnjeg zadovoljstva i ispunjenosti.

Epidemija koronavirusa odložila je do daljeg sve kulturne događaje. Kako ste iskoristili to vreme pauze i da li ima nekih nastupa na vidiku?

Pauza je bila delimična, ona nam je služila samo kao podstrek za dalji rad. Virus jeste uticao na dešavanja, no, devojke i ja iz ženske pevačke grupe smo se trudile koliko je moguće da ostanemo u pevačkoj formi. Naime, dobile smo poziv od Muzikološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti da budemo deo onlajn koncerta u okviru Međunarodne naučne konferencije "Oblikovanje sadašnjosti budućnošću" koja će se održati virtuelno od 24. do 26. septembra na jutjub kanalu Muzikološkog instituta. Velika čast je biti deo takvog skupa. Mi smo jedina grupa iz Istočne Srbije, tako da ćemo predstaviti pesme upravo iz tog dela naše zemlje. Nadamo se da će se situacija sa virusom stabilizovati, da bi nastavili tamo gde smo stali. Nedostaju nam koncerti i naša publika.

To Top